OSNOVNE UPUTE ZA BONSAI POČETNIKE !!!

[gale]

Za one koji su počeli ili tek nameravaju da se bave bonsaiem, koji su dobili (kupili) jedno drvo ili koji nemaju ni jedno drvo - u ovoj temi ćemo postupno dodavati kratke članke o osnovnim aspektima vezanima za uspješan uzgoj bonsaija.
Napomena: u ovoj temi nije moguće raspravljati!
 
Uvod

Baviti se bonsaiem znači, prvenstveno, gajiti drveće u posudama, bilo ono staro jednu ili dvadeset godina. To podrazumeva svakodnevnu brigu, gotovo svakodnevno zalivanje. Morate ih prihvatiti kao kućne ljubimce kojima je potrebna svakodnevna nega. Ako ste spremni na to onda razmislite o mestu ( prostoru) na kojem bi ih gajili, gde bi oni mogli uspešno da se razvijaju. Od toga zavisi broj i vrste drveća koji će uz vašu brigu i znanje postati lep bonsai, tj. drvo u plitkoj posudi koje će vam priuštiti osećaj lepote i ljubavi.
 
Ako imate potreban prostor ( terasa, deo vrta ) opišite te nam ga na forumu i mi ćemo vam pomoći u odabiru drveća (biljaka) i optimalnom broju za taj prostor. Kada se govori o prostoru misli se prvenstveno na prostor izvan stana ili kuće.

Nabavka budućih bonsai drvca i nije neki problem, ima ih u vrtnim rasadnicima, u prirodi mnogo, jer bonsai drvo nije neko specijalno drvo to je drvo iz vaše okoline, omiljene planine, iz sela vaših prijatelja ili rođaka. Ako želite možete ga odgajiti i iz semena koje ste sami sakupili, ispod drveta gde ste proveli neke lepe romantične trenutke. Članovi foruma će vam pomoći i u tome.

A kako doći do mog bonsaia, pitaćete.... pa orezivanje krošne, orezivanjem korena, presađivanjem u odgovarajuću zemlju i odgovarajuću posudu, i nezaboravite zalivanjem. O onome što je potrebno da znate sada na početku pročitajte ovde na forumu.

[Marija]

Vaš prvi bonsai

Dobili ste za Božić ili rođendan bonsai za poklon. Sviđa vam se i željeli bi ga uzgajati, ali unatoč tome vaši prvi koraci ne postižu željene rezultate. Evo nekoliko smjernica koje će vam pomoći da to izbjegnete.

Da bi se na pravilan način mogli brinuti o svom stabalcu, potrebno je da znate kojoj vrsti pripada. Jedino na taj način možete odgovoriti na sve njegove potrebe.  Ponuda bonsaija na našem tržištu je više nego skromna. U vrtnim centrima i nekim cvjećarnicama mogu se nabaviti bonsai iz masovne proizvodnje iz Kine, po veoma niskim cijenama. To su tropske vrste bonsaija dobivene margotiranjem i često uzgojene na hormonu.
Prema tome vaše stabalce je najvjerojatnije kineski brijest, ulmus parvifolia ili japanski brijest, zelkova serata ili još neka od tropskih vrsta kao što su Carmona, Serissa. Kineski i japanski brijest su autohtone listopadne vrste iz Japana i Kine i imaju malene nazubljene listove. Ukoliko se nalazite na području mediteranske klime - tu im je nešto toplije nego u klimatskoj zoni iz koje potječu, pa se zna dogoditi da im tijekom zime ne otpadne svo lišće. To vas ne treba zabrinjavati, preostalo lišće će otpasti kad u sezoni rasta počnu izbijati novi listovi.

[Aleksa]

Osnovni japanski bonsai termini

NEBARI - Površinsko korijenje na mjestu gdje deblo ulazi u zemlju
JIN - Mrtva, suva grana ili vrh stabla
SHARI - Mrtvi, suvi dio debla
SABAMIKI - Stablo koje ima veliku šupljinu
URO - Udubljenje u stablu, obicno nastalo kada neka grana odumre i otpadne.
BANKON - Zadebljanje na mjestu gdje deblo ulazi u zemlju.
YAMADORI - Zakržljalo stablo u prirodi koje ima potencijal da postane bonsai
TANUKI - Mrtva grana ili dio stabla koji je vještački pričvršćen
PENJING - Minijaturni pejzaž
SUISEKI -  Prirodno oblikovan kamen koji podsjeća na planinu ili pejzaž
TOKONOMA - Tradicionalni japanski način izlaganja i pokazivanja bonsaija.
KUSAMONO - Takozvane ’akcent’ biljke koje se izlažu uz bonsai, takodje u malim posudama


Bonsai stilovi:

CHOKKAN - Uspravni stil
MOYOGI - Neformalno uspravan stil
KENGAI - Kaskadni stil
FUKINAGASHI - Vjetrom šibani stil
YOSE-YE - Stil šumice
SHARIMIKI - Stil u kome je veći dio stabla mrtav ali je jedna ili više grana preživjelo i preuzelo oblik drveta.
BUNJIN - Literati stil, stil učenjaka.
SHIZEN-ZUKURI - Prirodni stil.


Klasifikacija bonsaija po veličini:

MAME - Bonsai koji je manji od 7cm
SHOHIN - Bonsai koji je visok do 20cm
KIFU - Bonsai koji je visok izmedju 20 i 40cm
CHU - Bonsai visok izmedju 40 i 60cm
DAI - Bonsai iznad 60cm

[Andrija Zokić]

TEMELJNI ELEMENTI DIZAJNA BONSAIJA

Često se može vidjeti kako bonsai uzgajivači iz na prvi pogled "nikakvog" materijala dobiju prekrasne bonsaije. Glavni razlog je to što takvi materijali imaju dobru bazu debla i samo deblo. U prirodi i u rasadnicima stabalce sa neurednom krošnjom a sa dobro razvijena ova dva elementa, često promaknu i iskusnijem oku. Znam to i iz vlastitog iskustva jer dosta  stabalaca koja su mi sad u vrtu sam previdio u prirodi ali ih je Marija primijetila i zato smo ih izvadili, a tek kasnije sam shvatio da se radilo o dobrim materijalima. Isto tako i Marija je neke preskočila u kojima sam ja vidio buduće bonsaije.

A. BAZA DEBLA

Kada tražite u prirodi yamadorije ili tražite pogodan materijal u rasadniku najbitniji detalj na koji ćete obraćat pozornost je baza stabalca. Bonsai bez dobre baze je bez stabilnosti i deblo počinje ličiti na obični stup zabijen u zemlju. Zelenike, masline, hrastovi često imaju zadebljanje na dnu debla (bankon) koji stvara osjećaj stabilnosti, a ono što najčešće znači dobru bazu je površinsko korijenje (nebari). Neki bonsai imaju toliko masivno deblo da se nedostatak nebarija ne primjećuje mnogo jer je deblo svojom širinom stvorilo dovoljan osjećaj stabilnosti, dok neki bonsai imaju toliko zanimljivo deblo ili krošnju da pomoću njih nadoknade taj nedostatak nebarija a ravnotežu postignu igrom između krošnje i debla (najčešće se to pojavljuje kod literati stila).  Na krošnju pa čak i na deblo se tokom vremena može intervenirati da bi postali bolji ali na nebari je najteže djelovati kako bi se poboljšao. Nebari bi trebao biti snažniji i naglašeniji na strani na kojoj je bonsai nagnut, jer na taj način dodatno stvara osjećaj dobrog oslonca stablu koje se nakrivilo, otprilike na način kako čovjeku stopalo služi kada se tijelom naginje prema naprijed.

B. DEBLO

Drugi bitan element kod bonsaije  je kvalitetno deblo. Neke karakteristike kvalitetnog debla su:
- Sužavanje debla prema vrhu (komercijalni bonsai su najčešće otkinuto deblo bez sužavanja iz kojeg se nastavljaju grane)
- Zanimljiv pokret (pri tom se ne misli na tipično u pravilno "S" savijeno deblo koje se vidi često na komercijalnim "bonsaima" nego to zakrivljenje treba izgledati što prirodnije),
- Kvrgavo je i ima koru (na taj način odiše starošću, koje je bitan element kod dobrog bonsaija)
- Suhi dijelovi (izradom suhih dijelova (shari, saba-miki, uro…) često prikrivamo greške na stablu a u istom trenutku vješti uzgajivač može oplemeniti drvo i pojačati mu karakter.)

C. KROŠNJA

Krošnja je tek treći element na koji obraćamo pažnju kada tražimo yamadori ili kupujemo startni materijal. Početnicima dopadljiva krošnja prva upada u oči ali nju je u biti najlakše poboljšati. Kod krošnje je bitan raspored grana. Trebalo bi izbjegavati stabalca kojima više glavnih grana raste iz istog mjesta ili stabalca kojima su nasuprotne glavne grane na istoj visini. Dizajniranje krošnje prilagođavamo bazi i deblu. Postoje bonsai stilovi na koji način formirati krošnju u odnosu na deblo te je te stilove bitno poznavati i shvatiti ali nakon toga i odbaciti jer prečesto su samo kočnica u kreiranju budućeg bonsaija. Bitno je kod oblikovanja krošnje i zadržati karakter vrste stabla, jer inače može izgledati smiješno pa čak i nakaradno otprilike kao da indijancu navučemo odijelo engleskog kralja ili obratno.

Ova tri elementa su osnova bonsaija i o njih razbijaju glavu i početnici i profesionalci.

[helleborus]

GDJE DRŽATI BONSAI?
Dobili ste ili kupili svoj prvi bonsai. Tražite po sobi neko prikladno mjesto za njega. Stavili ste ga na televizor, na policu uz knjige, na dasku od prozora. Kroz nekoliko dana biljci počinje otpadati lišće, a vi ste u panici!!!
Gdje s bonsaijem?? Iako je naziv 'sobno bilje' potpuno pogrešan jer ne postoji biljka koja raste u sobi, taj naziv je uviježen pa ću ga i ja koristiti uz 'sobni bonsai', vrstu bonsaija koja hladne mjesece ne može biti smještena izvan kuće, na dvorištu, balkonu.

Prvo i osnovno je znati koju vrstu bonsaija imate. U djelu za početnike gdje se govori o najčešćim vrstama bonsaija koje su mogu kod nas kupiti u rasadnicima i vrtnim centrima, ili na papiriću koji ste dobili uz bonsai saznajte koju vrstu imate.
Sve autohtone biljne vrste (koje prirodno rastu na ovom području) rastu isključivo vani (dvorište, balkon), pa i one 'sobne' iz uvoza, bolje napreduju i rastu ako su dio godine smještene vani.

Biljne vrste kraja u kojem živite (kontinentalne vrste).
Naše autohtone vrste vani će ostati cijelu godinu. To znači da bilo koji bonsai, koji prirodno raste u vašem kraju, nećete preko zime stavljati u zatvoren prostor, nego ćete ga ostaviti cijelu zimu vani, najčešće u zavjetrini, uz zid kuće, ili jednostavno ga spustiti ispod police na kojoj je do sad stajao. Kad padne snijeg cijelu biljku ćete zatrpati snijegom koji će služiti kao odličan izolator od niskih temperatura i jakih vjetrova. Takve biljne vrste neophodno je ostaviti na hladnom jer se na taj način zaokružuje vegetacijska godina te nakon perioda mirovanja biljka ima snage ponovo potjerati pupove u proljeće. Bez takvog ciklusa toplo-hladno biljka bi kroz godinu-dvije uvenula.

Biljne vrste koje podnose temperaturu do nule.
 Ovdje prvenstveno mislim na naše autohtone vrste, ali koje rastu u primorju i Dalmaciji te još neke iz uvoza kojima odgovara takva temperatura (npr. Azalea). Cijelu godinu kad je temperatura  iznad nule (posebno treba paziti na najnižu temperaturu) te biljke trebaju stajati vani, na dvorištu ili balkonu. Kad se temperatura počne približavati nuli, biljke treba smjestiti na toplije, no nije preporučljivo staviti ih u sobu na 20 stupnjeva. Idealna temperatura bila bi iznad nule pa do 10 stupnjeva. 'Idealno' mjesto za to je podrum, stubište, neka ostava u kojoj se ne grije, plastenik.

'Sobni bonsai'
Vrste bonsaija koje možemo kupiti uglavnom su donešeni iz krajeva gdje je temperatura viša nego kod nas. Takve bonsaije mi najčešće smještamo u naše sobe. Iako kupljeni da bi bili ukras u sobi oni bi trebali najtopliji dio godine biti smješteni vani (dvorište, balkon). Razlog je veća količina svjetla, vlage, protoka zraka koji biljka ima te može bolje obavljati proces fotosinteze i na taj način biti zdravija, boljeg rasta, ljepšeg izgleda.  Kad se noćne temperature spuste ispod 10-15 stupnjeva vratite ih u sobu. Nemojte se iznenaditi kad biljci nakon vraćanja u sobu počne padati lišće. To je reakcija na smanjenu količinu svjetla (čak i ako je stavite uz prozor). Ne stavljajte bonsai na prozor koji ima zavjesu jer će teperatura preko noći, između prozora i zavjese, biti preniska. Pazite da se blizu biljke ne nalazi izvor topline (peč, radijator). Vaša biljka oporavit će se u proljeće kad je opet stavite na dvorište ili na balkon. Ukoliko imate grijani plastenik imate najbolje rješenje za takve vrste bonsaija.

I još ponešto...
Bjelogorica preko zime može biti smještena u potpunom mraku, dok je crnogorici potrebna bar mala količina svjetla.
Ukoliko nemate niti dvorište niti balkon 'sobni bonsai' smjestite na prozor bez direktnog sunca, ili prozor zasjenite preko najsunčanijeg dijela dana.
Kupite li ili dobijete na poklon 'vanjski' bonsai, a nemate niti dvorište niti balkon, vaš bonsai je 'osuđen na propast'. Najbolje što možete učiniti je da ga poklonite nekom tko ima uvjete držati ga vani.
 

[Marija]

...NEKE ZABLUDE O BONSAIMA

ZABLUDA O TOME ŠTO JE BONSAI

Početnici često mladicu presađenu u bonsai posudu smatraju bonsaijem. Ali ne čini posuda stabalce bonsaijem već njegove karakteristike. Bonsai je minijaturno stabalce u posudi. To "minijaturno" ne znači samo da je ono nisko rastom i ne treba mladicu staru 3-4 godine visine 30-tak cm zvati bonsaijem. To je samo mladica koja možda jednom postane bonsai.

Najjednostavnije bi mogli reći da je bonsai zakržljalo stabalce i kao takvo se razlikuje od ranije spomenute mladice po svim svojim karakteristikama, maleno je ali ne i mlado već staro i zdepasto, ima namreškanu ili ispucanu koru (ovisno o vrsti), krošnja mu je zgusnuta i razgranjena, listovi su mu manji nego uobičajeno, svojim ukupnim izgledom odražava karakteristike stabla te vrste u prirodnoj veličini.

ZABLUDA O NASTANKU BONSAIJA

Zna se reći da bonsai stabalca jedva preživljavaju u premalim posudama, te da uslijed nedostatka mineralnih tvari i ne mogu narasti viši nego što jesu, te da je to ustvari tajna njihova nastanka. To nije točno. U prirodi često nailazimo na tkz. prirodne bonsaije, koji su nastali uslijed teških životnih uvjeta, nedostatka hranjivih tvari, vode i sl. koji rastu na liticama ili vire iz malenih škrapa. Sama priroda na taj način "proizvodi bonsaije", ali ne i čovjek. Stabalce u posudi ima idealne uvjete: pomno biranu mješavinu zemlje prilagođenu upravo potrebama njegove vrste, dovoljnu količinu vode, dodatno prihranjivanje u sezoni rasta sa mineralnim gnojivima obogaćenim svim potrebnim mikroelementima. Osim toga stabalce se svakih nekoliko godina presađuje u novu zemlju, te mu se orezuje korijen. Dokaz da je stabalcu dobro u posudi je i to što u njoj redovno proživljava izmjenu godišnjih doba, daje plod i cvijet....

Jedna od osnovnih tehnika koja se primjenjuje kako bi već formirano bonsai stabalce održali na određenoj veličini, ili "običnu" biljku učinili bonsaijem je ništa drugo nego orezivanje – tehnika koja postoji otkako se ljudi bave uzgojem biljaka. Orezivanjem se krošnja bonsaija zgušnjava i postiže fina struktura grana. Zašto bi orezivanje bonsaija bilo mučenje, a orezivanje vinove loze na rod nije, kada se u biti radi o istoj tehnici. Orezuje se i živica, začinsko bilje, penjačice, voćke i dr.

[helleborus]

...još ponešto o zabludama...


Godine misterija i monopola Japana i Kine nad uzgojem bonsaija uzrokovale su mnoge zablude i mitove. Jedan od najuobičajenih mitova je da je uzgajanje bonsaija okrutno prema drvima, da proces 'smanjivanja' drva nanosi veliku bol biljkama. Takva zabluda širokih razmjera vrlo vjerojatno je povezana sa sjećanjima na drevni kineski običaj podvezivanja stopala kod djevojčica kojim bi se spriječio njihov rast. Takav običaj koji je dugo vremena bio prisutan u Kini svakako je bio vrlo okrutan i bolan te je zabranjen. No, ljudi na zapadu još uvijek povezuju tu činjenicu s tehnikom 'smanjivanja' koja se koristi u uzgoju bonsaija. I jedan i drugi proces  ograničavaju rast te se na neki način provlači misao da je napraviti drvo patuljastim, orezivanjem grana i korijena, podjednako okrutno. Naravno, svatko ko se bavi uzgojem biljaka znat će da je proces orezivanja grana i korijena jedan od esencijalnih u vrtlarstvu. Ruže, živica, pa i voćke moraju se orezivati. Isto je i s bonsaijem. Orezivanje korijena je uobičajena praksa kod svih uzgajivača biljaka i u rasadnicima širom svijeta. Većina uzgajivača biljaka zna da orezivanjem korijena potičemo rast vlaknastog korijenja koje je neophodno za rast i razvoj zdrave biljke. To je uobičajeni postupak kod uzgoja i za napredak mladih stabala i grmova u posudama. I... nitko neće raspravljati da je uobičajena praksa orezivanje korijena i grana u rasadnicima i vrtovima okrutna prema grmlju i drveću. Činjenica da biljke u bonsai uzgoju dožive puno veću starost nego istovjetne vrste koje rastu u prirodi, govori u prilog boljeg postupanja i brige u takvom načinu uzgoja biljaka. Optužbe da je bonsai uzgoj okrutan prema biljkama zapravo nema uporišta.

Zablude:
1.   Bonsai je posebna vrsta stabla – Bonsai može biti oblikovan od bilo koja vrsta drveta ipak najčešće se oblikuju vrste s malim listovima ili listovima koji, kroz neke tehnike uzgoja,  imaju tendenciju smanjivanja veličine
2.   Bonsai uvijek ostaje maleno stablo – to je jako daleko od istine. Bonsai se najčešće oblikuje od uobičajenih vrsta stabala koja rastu u prirodi oko nas i ako ga zasadimo u vrt u otvorenu zemlju on će narasti u biljku prirodne veličine.
3.   Orezivanje korijena održava bonsai malenim drvcem – U stvarnosti, zapravo je obrnuto. Orezivanje korijena uzrokuje povečanje rasta biljke te joj daje više snage, jakosti i zdravlja.
4.   bonsai je sobna biljka – tropske vrste to svakako jesu, no ukoliko za bonsai imate tipičnu kontinentalnu vrstu ona mora biti smještena na otvorenom prostoru (u dvorištu ili na balkonu).
5.   Postoje posebne sjemenke iz kojih se može uzgojiti bonsai – iz sjemenke je, bez primjene tehnike uzgoja bonsaija, moguće dobiti isključivo tipičan izgled i veličinu te biljne vrste u prirodi.
6.   Bonsai je 'zaustavljen u vremenu' – Bonsai je biljka, živi organizam. On stalno raste i razvija se. Možemo mu u svako trenutku potpuno izmjeniti izgled te dobiti potpuno drugačiju 'kreaciju' ili pronalaziti bolja rješenja za naše drvo.

[helleborus]

Još malo priče o tome što je bonsai?

Bonsai ili minijaturno drvo, ponekad cinici opisuju kao 'hortikulturalnog kepeca s iluzijom raskoši'. Možda je to za neke ljude tako, no bon-sai  na kineskom i japanskom znači drvo u posudi. Imati drvo u posudi ne znači imati bonsai. Bonsai je umjetnička replika drva iz prirode u minijaturnom obliku. Ona mora biti isključivo u posudi. Bonsai je, primarno, umjetničko djelo koje je stvorio čovjek uz stručnu brigu i manipulaciju s prirodnim biljnim materijalom. On je iznad svega slika ili iluzija pravog drva. Drvo mora samo po sebi biti lijepo. Drvo i posuda moraju zajedno tvoriti cjelinu.
Kao i svaki drugi oblik vizualne umjetnosti (slikarsto, kiparstvo) bonsai ima sve esencijalne estetske elemente. Kompoziciju, ravnotežu, simetriju, perspektivu, dubinu, teksturu, boju itd. No, za razliku od slikarstva npr. gdje je dijelo moguće završiti, u bonsaiju remekdjelo nikad nije potpuno završeno, ono je trajno dinamičan proces. Ono trajno zahtjeva brigu oko biljke da bi se održalo u dobroj formi i zdravlju. Najčešće se odgovornost oko brige o biljkama prenosi u obitelji iz generacije u generaciju.
Neki bonsai dožive duboku starost. U Japanu danas imamo bonsaije kojima se procjenjuje starost na 500 – 700 godina. No, treba znati da nije starost najvažniji faktor, ljepota drva je ono što je ga čini vrijednim. Vizualni utisak, koje drvo ostavlja na osobu koja ga gleda, mora izražavati ljepotu i veličanstvenost  drva koje raste u svom prirodnom okruženju. Bez obzira kakvu iluziju umjetnik može stvoriti, na kraju rezultat mora biti estetski ugodan; užitak i oduševljenje za oko i za dušu.
 
Što čini drvo bonsaijem?
1.   Bonsai je drvo i posuda – umjetnički oblikovano drvo 'u bonsai stilu'  posađeno u vrtu u zemlju naziva se topiari ne Bonsai.
2.   Ono što bonsaiju daje 'stas' je deblo, loše deblo čini loš bonsai. Dobro deblo mora imati dobar pad promjera, s dobro oblikovanim vidljivim površinskim korijenjem.
3.   U pravilu bonsai ima najdonje grane veće i deblje te se one smanjuju kako se približavamo vrhu stabla. Razmak između grana se smanjuje približavanjem vrhu stabla.
4.   Između pojedinih grana trebaju biti 'negativni'  prostori (prazni prostori ili prostori s manjom gustočom grana) koji će dati impresiju stabla, a ne grma.
5.   Bonsai može imati dijelove mrtvog drva koje će ostaviti dojam veće starosti.

[helleborus]

Za one koji nisu znali, a oduvijek su se pitali...

Bonsai kroz povijest

Iako su sami počeci bonsaija ogrnuti velom tajne, danas je prihvačeno da su kinezi prvi kreirali minijaturni pejzaž i minijaturno drveće koje danas poznajemo kao bonsai. Riječ bonsai je japanska riječ koja u slobodnom prijevodu znači 'sadnja drva u posudu' te se danas kao takva upotrebljava jer su japanci bonsai razvili potpuno nov oblik. Kineski naziv za bonsai je penjing i vjeruje se da svojim počecima seže u doba Han dinastije.

Jedna od najstarijih kineska legendi govori kako je vladar Han (206. p. K. – 220 g.) naredio da mu se u vrtu napravi minijaturni pejzaž cjelokupnog njegovog carstva sa svim planinama, dolinama, rijekama, jezerima i drvećem. Vladar je želio jednim pogledom kroz prozor vidjeti cijelo svoje carstvo. Takav oblik umjetničkom izražaja bilo je dopušteno samo njemu posjedovati i svatko tko bi imao bilo kakav minijaturni oblik pezjaža smatran je prijetnjom te bi bio ubijen.

Druga kineska legenda o počecima bonsaija seže u čevrto stoljeće prije Krista i vezana je za pjesnika i državnog službenika Guen-ming-a. Vjeruje se da je on nakon odlaska u mirovinu počeo s uzgojem chrysanthemum-a u posudi. Neki povjesničari vjeruju ta je to bio prvi korak prema razvoju bonsaija u Tang dinastiji 200 godina kasnije.

Najraniji dokazi koji se koriste kao dokaz o počecima bonsaija otkriveni su 1972.godine u grobnici Zhang Huai-a, princa iz Tang dinastije (618. – 907. god.) koji je umro 706.god. Dva zida u otkrivenoj grobnici ocrtana su slikama sluge koji nosi biljku sličnu bonsaiju. Na jednoj sluga nosi minijaturni pejzaž, a na drugoj nosi posudu u kojoj se nalazi drvo.


Bonsai dolazi u Japan

Japanci su tijekom povijesti prihvatili mnoge kulturne zaštitne znakove Kine te su na taj način preuzeli i bonsai. U vrijeme Kamakure (1185. – 1333. god.) Zen Budizam se vrlo brzo širio po cijeloj Aziji te je, vjerojatno 1195.godine jedan budistički redovnik donio prvo drvo bonsaija na otok. Mnogo godina bonsai je bio dozvoljen samo imućnim ljudima te je bio poznat kao privilegija aristokracije – simbol ugleda i časti. Takva ograničenost u širenju bonsai umjetnosti u Japanu, gotovo da je uzrokovala njeno izumiranje. Nakon invazije kineza u Japan, u 14. stoljeću, bonsai umjetnošću počeli su se baviti svi slojevi društva. To je rezultiralo njenim procvatom i rastom popularnosti. Nakon što se bonsai u Japanu ustabilio, došlo je do velikih promjena u shvaćanju, razvoju i filozofiji bonsaija.
Za japance, bonsai predstavlja spajanje jakih drevnih uvjerenja s istočnom filozofijom o skladu između ljudi, duše i prirode.
'Japanska elita' svoje je bonsaije unosila u kuću na posebno dizajnirana mjesta za pokazivanje ( tokonoma). To je postao dio života japanaca. Bila su to mala drvca iskopana u prirodi koja se nisu uzgajala, tretirala ili orezivala kao današnji bonsai. Ona su jednostavno bila takva kakva su nađena u prirodi. Tek u 17. i 18. stoljeću japanska umjetnost došeže svoj vrhunac te se bonsai ponovo razvija sa puno više razumijevanja i usklađivanja s prirodom – posude u kojima se uzgajao bonsai bile su nešto dublje od današnjih. Glavna smjernica uzgoja bonsaija od sada je bila uklanjanje svih pupajućih dijelova osim onih najvažnijih. Minimalizam, odnosno, reduciranje svega osim osnovnih elemenata i krajnja uglađenost i istančanost vrlo je simbolična za japansku filozofiju ovog vremena – možemo vidjeti po vrlo jednostavnim Japanski vrtovima kao što je onaj uz poznatu tvrđavu – Roanji. Tijekom vremena bonsai su počeli poprimati izglede različitih stilova.
Konačno, sredinom 19.tog stoljeća, nakon više od 230 godina izolacije, Japan je otvorio svoja vrata svijetu. Putnici koji su posjetili Japan raširili su, odoseći svojim kućama, mala drvca u keramičkim posudama koja su imitirala stara, odrasla i visoka drva iz prirode. Nadalje, u drugoj polovici 19.stoljeće,  zaredale su se bonsai izložbe u Londonu, Beču i Parizu. Posebno je značajna Svjetska izložba u Parizu 1900. godine koja je otvorila 'oči svijeta' prema bonsaiju. Tih prvih godina zapadnjaci su gledali na bonsai kao na izmučena drva te su mnogi otvoreno izražavali svoje nezadovoljstvo kako bonsai majstori tretiraju drva. To je sve trajalo do 1935. god. kad se mišljenje promijenilo i bonsai je konačno i na zapadu klasificiran kao umjetnost.
Poslije Drugog svjetskog rata popularnost bonsaija počela je dobivati na važnosti. To jačanje interesa povezano je s povratkom vojnika iz Japana i donošenjem malenih drvaca kući. Iako ta drvca nisu uspjela preživjeti bila su tu dovoljno dugo da pobude interes u zapadnjaka da nauče više o pravilnoj brizi i uzgoju bonsaija. 

[helleborus]

...proširenje uvoda...

Originalno, drevni način uzgoja drva iz prirode u posudama potječe iz Kine, a u Japan je prenešen prije otprilike 500 godina gdje je i postao oblik umjetničkog izražavanja – Bonsai.

Riječ bonsai dolazi od Kineske riječi pun sai, što u prijevodu zvuči vrlo poetski 'drvo u posudi'.

'Drvo' može biti biljka penjačica, grm ili stablo. Uobičajene zablude početnika su da je biljka koja se koristi za bonsai 'patuljasta' biljka ili čak da postoje 'posebne bonsai biljke'. Bonsai biljke su uobičajeni, svakidašnji grmovi, stabla, penjačice koje prolaze kroz normalne sezonske faze rasta: cvjetanje, oprašivanje, donošenje plodova, odbacivanje lišća ujesen.

Takvi bonsai, uzgojeni od uobičajenih biljaka našeg podneblja, također zahtjevaju vanjske uvjete uzgoja. Prirodno svjetlo (sunce), vjetar, kišu i promjenu godišnjih doba. Uzgajanje takvih vrsta u zatvorenom prostoru, našem domu, znači da se biljka mora 'boriti' sa slabim osvjetljenjem i niskom količinom vlage. U takvim uvjetima biljka će 'preživjeti' nekoliko mjeseci, ali neće napredovati te će, takav neprikladan uzgoj, razultirati njezinom smrću, uvenućem. Biljke koje možemo, jedan dio godine, uzgojati u zatvorenom prostoru su tropske biljke. One kroz zimske mjesece zahtjevaju zaštitu od hladnoće, no čak i tropske vrste treba iznositi na otvoreno nakon što prođe vrijeme mrazeva.

Za razmijevanje Bosai umjetnosti važno je znati da biljka ostaje mala, u Bonsai obliku,  zbog redovitog orezivanja  te da bi, ako ga izuzmemo, biljka kroz neko vrijeme postala obična vrtna biljka ili stablo. Korijenje orezujemo gotovo svake godine. To ne činimo zato da bi i korijenje bilo 'patuljasto', nego zato da bi biljku mogli smjestiti u posudu odgovarajuće veličine, te da bi mu, micanjem 1/3 korijenove bale, mogli osigurati prozračnost, a time i  zdravlje, te prostor za rast novog korijena.

Visina Bonsaia može varirati od nekoliko centimetara do metra. Nema stogog ograničenja visine. Ono što je važno je da drvo uzgojeno u posudi dočarava prastaro, drveno drvo u prirodi. Nekima se može učiniti da bi npr. bonsai hrasta od jednog metra visine bilo preveliko drvo za jedno 'minijaturno' bonsai drvce. No, ako znamo da u prirodi oni dosegnu 50 metara visine to nam se više neće tako činiti.

Jednom kada započnete sa uzgojem, oblikovanjem i orezivanjem svog prvog drveta otkrit ćete da postoji puno estetskih bonsai 'pravila'. Na njih treba gledati samo kao na  smjernice. Ono što vi morate pokušati napraviti je proučiti i  'iskopirati' slike drveća koja vas okružuju. Pokušati napraviti drvo koje vas nečim inspirira te istovremeno zorno predočava ono koje stvarno postoji u prirodi, na vrhu planine ili usamljeno na livadi.   

[helleborus]

Osnove osnova... _{(sad treba svaki dio obradit deteljno)}

Osnove uzgoja:

1.   PRESAĐIVANJE: Jedan od najvažnijih koraka za poticanje snažnog rasta. Ukoliko biljku ne presađujemo možemo stvoriti takve uvjete koji će dovesti do truljenja i propadanja korijena.
2.   TLO: Mora biti dobro drenirano. Najbolje je da sami napravimo mješavinu u kojoj će biti krupnog pijeska, komadića pečene gline (tenisit) ili nešto slično pomješano s humusom u omjeru 4:1. Neke biljne vrste zahtjevaju posebnu mješavinu i kiselost tla pa o tome treba voditi računa.
3.   OREZIVANJE: U većini slučajeva glavno orezivanje odvija se u proljeće. Treba obratiti pažnju na posebnosti i iznimke kod nekih biljnih vrsta. Biljku orezujemo zbog – održavanja stila u kojem smo je oblikovali, poticanja grananja biljaka, da bi odažavali biljku u očekivanoj veličini.
4.   SVJETLOST:  za bonsaije u zatvorenom prostoru: Biljke ne bi smjele biti bliže od 30 cm od prozora. Sunčevo zračenje kroz staklo može spržiti listove, a u ekstremnim slučajevima i ubiti biljku. U zimskim mjsecima biljku također treba držati 30-tak cm od prozora jer je uz prozor puno niža temperatura koja može oštetiti tropsku biljku.
5.   TEMPERATURA: Svaka biljna vrsta ima specifične temperaturne zahtjeve (minimume i maksimume) u kojima može preživjeti. Za svaku se biljnu vrstu (koju imamo u bonsai uzgoju) treba posebno educirati.
6.   PREZIMLJAVANJE: Mnoge biljne vrste trebaju provesti na hladnom, u stanju mirovanja, određeni dio godine (3 mjeseca najčešće) kako bi zadržale svoju snagu i zdravlje. Nekim sub-tropskim vrstama ta temperatura ne smije prelaziti ispod 5 stupnjeva. Najvažnije je dobro upoznati biljnu vrstu koju imamo te postupati individualno prema svakoj vrsti drveća.
7.   ZALIJEVANJE: previše zalijevanja uzrokuje truljenje korijena i smrt biljci. Nikad ne smijete dozvoliti da se korjenova bala potpuno osuši, jer to može ubiti vaše stablo. Metoda čačklice ili štapića za ražnjice može vam pomoći: stavite čačkalicu ili drveni štapić u tlo na udaljenost od 3-5 cm od debla. Provjeravajte drveni štapić u određenim vremenskim razmacima vadeći ga iz posude i provjeravajući prstima (neki njime dotiču lice) jel štapić suh. Ako je zalojte biljku.
8.   PRIHRANJIVANJE: prihranjivanje se izbjegava u zimskim mjesecima. To je vrijeme kad je biljka u stanju mirovanja i pošto su dani u zimskim mjesecima kratki biljka može odgovoriti prodeljenim rastom internodija. Također je jako važno ne prihranjivati bolesno stablo, jer time samo pojačavano stres te odgađamo mogući oporavak. Obilno prihranjivanje radimo u porljeće, ljeto i ranu jesen. Prestanite prihranjivati kada temperature padnu ispod 5 stupnjeva. Pratite upute na pakiranju kod slaganja potrebnih koncentracija.

[Marija]

O supstratu, zalijevanju i prihrani

Nedavno se u sklopu foruma Njemačkog bonsai kluba razvila diskusija o gore navedenoj temi i u određenom trenutku bio sam gotovo prisiljen dati svoje sažeto mišljenje. Original je na Njemačkom jeziku. Ispričavam se, no možda ćemo ga uskoro prevesti.
Supstrat, zalijevanje i gnojenje ne možemo promatrati izolirano. Sve to je povezano i osim toga u igru još dolazi biljka (drvo): zimzeleno, listopadno, mlado, staro, tek presađeno, tek izvađeno itd. Osim toga tu su i životne navike i uvjeti uzgajivača bonsaia.
Dakle – nema jasnog odgovora?
Ima! No treba sve točno pročitati i SVE slijediti tj. uraditi. Ako se bilo koji od ovih savjeta primjeni izolirano, to će vjerojatno dovesti do katastrofe.

1)
Sve što o tim temama piše u velikoj većini bonsai knjiga treba bez izuzetka zaboraviti. To je sada sasvim novi svijet (nova priča). Čak i ako su prijašnje metode funkcionirale, u kombinaciji sa novima bit će pogrešne ako ne i pogubne za drvo.

2) Supstrat
Supstrat mora imati granule otprilike iste veličine, mora dobro primati i otpuštati vodu, supstrat ne smije sadržavati zemlju, ne smije se lagano drobiti, mora biti jeftin, mora biti lagan u suhom stanju zbog lakšeg prenošenja većih drveća.
Dakle, u obzir dolaze: vulkanski šljunak, drobljena ekspandirana glina, zeolit, tvrda akadama, stiroporne kuglice (nije šala!) ili neki drugi supstrati koji se mogu naći na tržištu pod uvjetom da zadovoljavaju gore navedene uvjete.
Normalna Akadama nije najbolja jer se drobi, pogotovo pod djelovanjem mraza i nakon toga stvara opasni nepropusni sloj.
Ne treba koristiti: bilo koju vrstu zemlje za cvijeće, kompost, kamenje, sitne kamenčiće, pijesak i slično. Naravno da neko drvo može živjeti i u pijesku, ali to uopće nije optimalno.
Sve navedene supstrate možete sami po potrebi miješati. Svi se nakon presađivanja mogu, bez razmišljanja, ponovno upotrijebiti. Postoje bezbrojni “idealni supstrati”. Prema mom mišljenju potpuno je svejedno sto se od navedenog uzme i u kakvoj mješavini (omjeru).

3) Dodatak supstratu
U modernim supstratima nema tragova zemlje, dakle oni su “mrtvi”. Osim toga isušuju se vrlo brzo i zbog toga je potrebno i po nekoliko zalijevanja tokom vrućih dana. Kod mene se dobrom pokazala mješavina: grubi treset poznat pod imenom bijeli treset. Ima ga u svakom vrtnom centru. Ponekad se zove i treset za gnojidbu (transport gnojiva željeznicom je jeftinije nego transport zemlje). NE uzimati crni, brašnasti treset. U Americi je treset izuzetno teško naći. Zato oni uzimaju sitno sjeckanu koru drveta. I to se može koristiti isto kao i kokosova vlakna ili Boncooco. Ja uzimam 15-20% toga. Dakle, 80% bilo kojeg modernog supstrata i 20% bijelog treseta. Za borove, masline i slično drveće uzimam još manje treseta. Kod jako malih drveća uzimam isto manje treseta. Ti organski sastojci supstrata služe za bolje spremanje vode i poboljšavaju životne uvjete u supstratu. Treset navodno sadrži i neke hormone koji koriste i supstratu i biljci. Ti organski sastojci se raspadaju za 2 do 5 godina. Zato ih treba pažljivo primjenjivati. Upitna je i ponovna upotreba supstrata koji sadrže treset nakon presađivanja.

4) Zalijevanje
Od kraja ožujka zalijevam svaki dan, svejedno da li je supstrat u posudi suh ili nije. Ne zalijevam samo ako zaista padne puno kiše. Ako je vruće ili jak vjetar, odnosno kombinacija navedenog, mora se zalijevati dva do čak tri puta na dan. Vrlo mala drva treba ionako zalijevati najmanje 2 puta dnevno. Zalijevam SVA drva, nema individualnog zalijevanja. Svaki početnik može zalijevati, treba samo sve dobro namočiti. Potpuno je svejedno koju vodu koristite. Vodovodna voda je jako dobra. Za sve biljke. Ja imam vodovodnu vodu tvrdoće 23 stupnja po Njemačkoj ljestvici i koristim je za SVO drveće. Za skupe javore, čak i za azaleje. Zalijevam sa debelim vrtnim crijevom i prilično širokim mlazom. Ne zalijevam pojedinačna drva nego cijele površine, kao kod zalijevanja vrta. Kada zalijevate, onda to činite agresivno. To znači da treba SVE dobro namočiti, cijelo drvo od gore pa do dolje. Voda mora istjecati iz svih rupa na posudi.
Sa modernim supstratima je gotovo nemoguće previše zalijevati drvo. Premalo zalijevanja je daleko opasnije. Mnogi bonsai uvenu u modernim supstratima jer se zalijevaju prema klasičnim metodama - znači malo.

5) Gnojenje
Sa modernim supstratima gnojenje više uopće nije neka tajna. Svako gnojivo koje se koristi za biljke je dobro, kemijsko ili organsko. Svako gnojivo treba imati relativno veliki postotak dušika. Samo sa dušikom biljke mogu rasti.
Ja koristim tekuće gnojivo koje svakog proljeća kupujem u Aldi-u. Koristim i suho gnojivo koje kupujem u kartonima. Dva puta godišnje bacim i pola šake suhog kokošjeg gnojiva na supstrat. Koliko gnojiti? DALEKO VIŠE NEGO STE IKADA SANJALI! Ja gnojim i do 60 puta (šezdeset puta !) više nego većina ostalih bonsaista. Svakih 10 dana uzmem kantu od 10 litara i u to stavim TRI puna čepa tekućeg gnojiva (jedan čep je preporučen!). Sa tom vodom zalijem sve drveće. Svejedno da li je zimzeleno, listopadno, malo, veliko, upravo presađeno ili ne. Znači od kraja ožujka do početka listopada je otprilike 200 dana, dakle oko 20 gnojenja. Većina bonsaista gnoji 2-3 puta godišnje u malim dozama jer su to tako naučili. Ako je dakle preporučen jedan čep gnojiva na 10l vode, oni uzmu pola. Ja uzimam TRI. Ostali bonsaisti gnoje dakle sa 2-3 čepa gnojiva godišnje, ja gnojim sa 20x3=60 čepova. To je dakle 20 do 60 puta više. Uz to dolazi još i jako kokošje gnojivo. Kojekakvi azijski “kolačići” (Düngekuchen) i sl. su po mom mišljenju potpuno nepotrebni i zapravo prevaziđeni. Kome to pričinjava zadovoljstvo, može ih koristiti. Oni zasigurno nisu štetni. Biogold je bio razvijen za korištenje sa Akadamom, znači sa modernim supstratom. Znači možete ga isto koristiti bez bojazni. I ja ga rado koristim - ako mi ga netko pokloni. Zdrobim ga i posipam po površini supstrata. Nakon prvog zalijevanja Biogold već postaje gotovo nevidljiv.
Taloženje i nakupljanje soli u modernim supstratima gotovo da je nemoguće jer se višak soli ispire agresivnim zalijevanjem. Kod mene to funkcionira čak i sa azalejama. Zbog svega toga bez razmišljanja ponovno koristim već upotrjebljeni supstrat.

Još jednom: SVE ILI NIŠTA. Tko agresivno zalijeva i gnoji a koristi klasične supstrate tj. zemlju – taj će sigurno ubiti svoje drveće. Tko koristi moderne supstrate, ali i dalje jako pažljivo tj. slabo zalijeva i gnoji – taj će isto ubiti svoje drveće.
To je sve. Sada može svatko napisati svoje mišljenje o toj temi. Meni je to svejedno i u budućnosti ću sve rijeđe započeti rasprave o toj temi. Tko mi ne vjeruje neka pogleda moju galeriju ili neka pita ljude koji su bili kod mene i vidjeli moj vrt.
Ja to sve nisam jednostavno izmislio. To je moderno vrtlarstvo primijenjeno na bonsaie. No u ovom obliku je to ipak za većinu čitatelja novo i čini se gotovo nevjerojatno. Doduše radi se o prilično starim tehnikama koje se vrlo uspješno primjenjuju u vrtlarstvu već desetljećima, a u uzgoju bonsaia otprilike desetak godina.

Tekst preuzet sa - > About substrate, watering and feeding by: Walter Pall
Preveo: Angel

[Marija]

Članak: Osnovni elemeti dizajna bonsaija (iz BonsaiFrika)




Članak: Walter Pall - O modernim substratima, zalijevanju i prihranjivanju

[Andrija Zokić]

Video isječci s demonstracije bonsai majstora Waltera Palla na zelenici i bjelograbu sa "I Dana bonsaija u dvorcu Vitturi" 2007. u organizaciji Dalmatinskog bonsai kluba, sa prevoditeljom (Mladen Vidović) na hrvatski jezik. Današnji rezultat rada na bjelograbu možete vidjeti ovdje > Bjelograb (Carpinus orientalis) #1


Demonstracija na bjelograbu (Carpinus orientalis)

Demonstracija na bjelograbu (Carpinus orientalis) - dio 1/4


Demonstracija na bjelograbu (Carpinus orientalis) - dio 2/4


Demonstracija na bjelograbu (Carpinus orientalis) - dio 3/4


Demonstracija na bjelograbu (Carpinus orientalis) - dio 4/4



Demonstracija na zelenici (Phillyirea latifolia)

Demonstracija na zelenici (Phillyirea latifolia) - dio 1/3


Demonstracija na zelenici (Phillyirea latifolia) - dio 2/3


Demonstracija na zelenici (Phillyirea latifolia) - dio 3/3

[Marija]

KLIMATSKE ZONE / uvjeti za uzgoj bonsaija

Ovisno o klimatskoj zoni u kojoj se nalazite različiti su uvjeti uzgoja biljaka, pa se tako Hrvatsko Zagorje i Zagreb nalaze u zoni 6b; Međimurje i Slavonija 6a; Kordun i Banija 6b/7a; Istra (unutrašnjost) 8b; Istra (obala), sjeverna Dalmacija i Dalmacija do sjeverne strane Pelješca 9a; južna Dalmacija 9b. Otoci su uvijek topliji u odnosu na istu paralelu na kontinentalnom dijelu obale. Moramo još i spomenuti da su veliki gradovi zbog akumulirane topline za pola zone topliji.

Da bi odredili kakvi su uvjeti potrebni za uzgoj vaše biljke morate znati gdje je ta biljka autohtona. Npr. maslina je autohtona u USDA zoni 9 (na slici svjetlo narančasto) gdje nema mraza što znači ako je uzgajate u hladinoj klimi (npr. zona 7 - Zagreb) bit će je potrebno zaštiti od mraza.

Osnovno je pravilo da biljci treba osigurati onakve uvjete kakve ona ima u svom prirodnom okruženju - u klimatskoj zoni u kojoj je autohtona.

OSNOVNE UPUTE ZA BONSAI POČETNIKE !!!

***veću sliku pogledajte ovdje: http://www.backyardgardener.com/zone/europe1zone.html