Ja sam medicinar. U našoj struci stvari idu otprilike ovako. Imate bolesnog čovjeka i ne znate točno kaj mu je. Operiraju ga, otvore ga i zatvore. Kažu, inoperabilan je, nije ga moguće operacijom riješiti. Poslije toga, premjeste ga u drugu bolnicu pa ga nadobudno opet otvore. Tu mu počiste malo abdomen (trbušnu šupljinu) i zatvore ga. Vele, valjda će sada biti bolje. I njemu i dalje loše. Konzultiraju infektologa i na kraju skuže kaj mu je. Pa frajer ima parazita i fistule po crijevima iz kojih se cijedi gnojni i nekrotični sadržaj po abdomenu. I sad znaju kaj mu je i sve im je jasno i znaju što treba napravit. ALI...ne mogu ga više operireati!!!! Zašto? Pa zato kaj je tip već dva-tri puta otvaran unutar dva mjeseca i neće preživjeti još jednu operaciju. To je čista biologija. Jer operaciju može preživjeti i oporavit se samo snažan organizam. I badava ti njemu sada riješiš njegov problem kada je sada još jedna operacije njegov glavni problem. To se zove iscrpljeni organizam nesposoban podnijeti još jednu traumu operativnog zahvata. I kAJ SE na kraju s tipom dogodi (a pazi, ja pričam o stvarnom pacijentu)? Tipa ipak na kraju otvore i riješe mu te fistrule po crijevima, operacija uspješno završi i tip za pet dana umre. Iscrpljen operacijama i bolešću. Ja znam, bio sam tamo, ispratio ga u smrt, gledao sve i pokušavao pomoći, jer ta osoba bila je poznata jednim mojim prijateljima.
Zašto sve ovo?
Prve godine orežeš biljci krošnju. Biljka automatski nema normalnu vegetacijsku sezonu. Dakle, ta godina je za biljku elementarna nepogoda, kao da je prošao požar, ili buldožer. Baci par novih grančica koje kako tako napreduju. Cijele te godine korijen slabi. Biva sve slabiji i slabiji. Žašto? Korijen se hrani, uostalom kao i cijela biljka fotosintezom. Proizvodnjom šećera (ono-klorofil, svjetlost, CO2,H2O-nusprodukt fotosinteze O2). Sada hrane nema ili bar, ima je desetak puta manje no što treba tome korijenu jer, lišćA JE BILO TOLIKO DA POKRIJE POTREBE PRODUCIRANOGA KORIJENA NA TOJ BILJNOJ JEDINKI. Dakle, korijen nazaduje. Čitav organizam metabolički, dakle, fiziološki nazaduje. To je sada jedna boležljiva, osjetljiva biljka. Neke od takvih kojima sam ja to radio, osula je pepelnica te sezone i totalno su bile jadne i najebale. Ako se biljka uspije othrvati, a vjerojatno i hoće ukoliko je to bila zdrava i jaka biljka, taman malo dođe k sebi...eto ti ga, slijedeće sezone odrežu joj 90% korijena i još premjeste je u novo stanište, na novu lokaciju. Zbog loše prethodne sezone, izbojna snaga je mala i slaba, uskladištenih hranjiva ima malo, a ona koja je i uspjela uskladištiti u debljem korijenju pri površini busena (jer tamo drvenaste biljke skladište priličnu količinu hranjiva od prošle godine za proljetno pupanje) to korijenje joj još okljaštriš. I što imaš...biljnog invalida koji je jedva sposoban preživjeti, ako mu je to i ikako moguće, trebat će mu tri sezone da dođe k sebi. Jer, taj organizam nije već dvije godine imao normalan vegetacijski ciklus.
Za razliku od toga, pronađeš zdravu i čilu biljku u top formi, prirediš joj trenutačni generalni šok izvadivši je iz zemlje i prenijevši je u posudu. Orežeš joj krošnju. Gubitak je prilično proporcionalan gubitku korijenske mase. Međutim, biljka je do sada imala mnoge godine punog hranidbeno-vegetacijskog ciklusa i sposobna je izdržati jednosezonski šok. Prve će godine baciti nove spavajuće pupove posvuda, jači će se razviti u grane. Prve sezone se NE OREZUJE NITI JEDAN LISTIĆ. sVI SU ONI, DO JEDNOGA PRIJEKO POTREBNA TVORNICA HRANE. Sezonu nakon toga već je oblikovanje krošnje moguće ukoliko biljka raste snažno, a iz iskustva znam da druge godine nakon vađenja, zdrava biljka tjera izuzetno snažno. Možete raditi dozirano selekcijsko orezivanje krošnje. Slijedeće sezone presadite biljku. I za tri godine imate zdtavo drvo u privremenoj bonsai posudi ili većem loncu ovisno koliko volumenskog prirasta želite postići (ili ostaje u otvorenoj zemlji). To je moje viđenje problema. Za sada sve vadim bez ikakve pripreme, kako god teško bilo vađenje. Ne mogu se pohvaliti da imam gubitaka. Ono što je i izgubljeno, masu puta u pitanju su bile razne druge greške tipične za vrstu koja je preseljena iz prirode u posudu.
