Orezivanje u prirodi prije vađenja, da ili ne?

[Sandev]

Dakle, moja iskustva s orezivanjem jednu ili par sezona prije vađenja drveća vrlo su loša. Također, u literaturi su mišljenja podijeljena. Meni je osobno logično ne orezivati, a to razmišljanje mogu i opravdati nekim argumentima. Odnosi se na orezivanje krošnje, ne korijenja, ali i korijenja u nekim slučajevima. Kak vi razmišljate o tome?

[helleborus]

Evo nekih mojih iskustava i mojih kolega na poslu... doduše nije bilo u svrhu vadenja potencijalnih bonsaija ali to je ionako svejedno.
Kad se biljka iskopava ili presađuje ili kad se želi orezivati, drastično, jako je važno da je ona zdrava i u punoj snazi. I sami znate da čak i kad je zdrava podbaci, a kamoli ako je oslabljena ili boležljiva. Svako orezivanje oslabljuje biljku te ona ulaže ekstremne napore da pozitivno odreagira na pristigli šok. Ako je jedne sezone drastično orežete cijele će se sezone ona rukama i nogama boriti da baci grančiće i listiće koji će je nahraniti i omogućiti da skupi dovoljno hrane prehranjivanje korijena i zime tj. pupanje u proljeće. Slijedeće godine onda se odlučite na iskopavanje ionako već prilično jadne biljke koja je tek nekako (jedva) došla malo k sebi. I onda BUM  sad dobije još jedan šok odozdola. Slaba biljka se još više oslabi. Njoj, ako preživi, valjda treba 5 godina da dođe k sebi, ako preživi. Ne znam jeste li tada ustedili na vremenu orezujući je u prirodi (pretpostavljam da ste je orezivali u nadi da će ono nedirnuto korijenje baciti bolje i snažnije grane). No ona sad nekoliko godina 'vegetira', spašava samu sebe.
Ima jedan zanimljiva stvar u uzgoju biljaka in vitro koje mi se čine dosta primjenjive inače. Šok koji napravite biljci gotovo uvijek (ako nije predrastičan) kao posljedicu ima grčevitu borbu za život (nije li i kod ljudi tako). Tako da će se npr. reznica s većom ranjenom površinom puno bolje zakorijeniti nego ona s manjom ( to sad pričam prema svjetskim znanstvenim istraživanjima). Iako to nije potpuno isto, vjerujem da će biljka koja je zdrava i prpošna daleko bolje odreagirati izvadimo li je takvu nedirnutu i u jednom mahu orežemo krošnju u omjeru prema orezanom korijenu. Tada je ona u balansu. Nimalo prije toga oslabljena, zdrava i mislim da su joj šanse za preživljavanjem daleko bolje. Ona ima odgovor na priređeni joj šok. 

[Marija]

Pa ne bih se složila da je uvijek biljka oslabljena orezivanjem u prirodi ... ovisi i od vrste do vrste, ne reagiraju sve isto.

Osobno smatram da ukoliko se radi pripremanje biljke u prirodi, onda za to treba postojati razlog - npr. da je u jako stjenovitom terenu, pa je nemoguće izvaditi odmah, a da joj se sačuva korijenje u toj mjeri da preživi ili nešto drugo. Inače to nije potrebno. 


P.S. Zanimljiva tema za raspravu!

[Goran Cajko]

Generalno gledajući vrijeme reakcije nakon orezivanja do dijelomično željenog efekta biti će kud i kamo bolje i brže sve dok je u svom prirodnom staništu.
No, ne možemo isto postupit s nekakovom biljkom iz šture okoline i iste koja raste u bogatom tlu. 
Kod biljke iz šture okoline u svakom je slućaju bolje ne raditi nikakova rezanja sve do trenutka intenzivnog rasta u posudi.

[gal]

Ja se ne usudim ništa tvrditi samo ću iznijeti svoja zapažanja na osnovu vlastitih iskustava u kratkom iskapačkom stažu, dakle:
KROŠNJA – Listopadne vrste – složit ču se sa Helleborus i Sandevom.
Borovi – kod njih sam došao do zaključka da poslije vađenja nema orezivanja, čupanja iglica i sl. zahvata (popularno zvano redukcija zelene mase), sad isprobavam sa rezanjem prije, ugrubo uklonim nepotrebne grane. Borovice - ista stvar kao i sa borovima, s tom razlikom da sam tu siguran da treba orezati godinu dana prije iskopa, jer nijedna borovica sa nedirnutom krošnjom mi nije preživjela, dok one orezane jesu, a istovremeni iskop i orezivanje ih 100% ubija.
 KORIJEN: Listopadne vrste – složit ču se sa Helleborus i Sandevom.
 Kod borova, redukcija korjena za više od cca30 % (čak i manje) sigurno ubija.  Kod vađenja borova kad naletim na prvi kablasti korijen režem što bliže deblu, zatrpavam i vračam se slijedeće godine…i tako u krug dok se deblo ne počne klimat. Na mjestu reza korjena znaju tada biti čitavi čuperci novog korijenja…dakle isplati se. Borovice – i jedan jedini prekinuti deblji korijen ih zna ubiti   !??
Sve je to paušalno i bazirano na nedovoljno primjeraka,  pa nek to svako uzme sa rezervom.
- za daljnje indikacije i nuspojave obratite se svom ljiečniku ili najbližem ljekarniku!

[helleborus]

Pa ne bih se složila da je uvijek biljka oslabljena orezivanjem u prirodi ... ovisi i od vrste do vrste, ne reagiraju sve isto.

Osobno smatram da ukoliko se radi pripremanje biljke u prirodi, onda za to treba postojati razlog - npr. da je u jako stjenovitom terenu, pa je nemoguće izvaditi odmah, a da joj se sačuva korijenje u toj mjeri da preživi ili nešto drugo. Inače to nije potrebno. 


P.S. Zanimljiva tema za raspravu!

Ja mislim da je biljka uvijek orezivanjem oslabljena, samo je pitanje jel to možda nekad jedina opcija da se domognemo nekog primjerka. Jedina mislim baš na to što pišeš o stjenovitom terenu. Iako bi se tada mogla složiti s orezivanjem korijena (kao što Gal piše) kao moguće opcije za preživljavanjem vrste. Ali ne vidim razloga čemu orezivati krošnju (bar ne drastično). Što se zapravo s time želi postići u prirodi u godinu dana što se ne bi moglo zakopavanjem u vrtu ili u posudi.
Ne znam, (možda netko zna pa nek me prosvjetli) jel Pall ili neki drugi dugogodišnji poznati bonsaista orezuje drveće u prirodi pa ih onda slijedeće godine vade. Čini mi se da oni kad nađu odmah vade (možda je to zato da im netko takvog kapitalca ne 'makne' ispred nosa koji dan kasnije- sumnjam  ).

Da, vrlo zanimljiva tema.

[helleborus]

Generalno gledajući vrijeme reakcije nakon orezivanja do dijelomično željenog efekta biti će kud i kamo bolje i brže sve dok je u svom prirodnom staništu.
No, ne možemo isto postupit s nekakovom biljkom iz šture okoline i iste koja raste u bogatom tlu. 
Kod biljke iz šture okoline u svakom je slućaju bolje ne raditi nikakova rezanja sve do trenutka intenzivnog rasta u posudi.

Vjerujem da će biti brže, ali jel onda normalno da se biljka odmah slijedeće godine vadi nakon što se drastično orezala sezonu ranije? Čini mi se da bi onda trebala bar dvije sezone ostati bez vađenja da se lijepo razraste i oporavi. A onda se pitam bi li i doma u otvorenoj zemlji toliko odebljala?! 

[Marija]

Ma naravno Halle da nema nikakve potrebe za orezivanjem krošnje godinu dana prije vađenja. To zaista nikada ne radimo.

U drugoj temi gdje smo stavili onaj hrast ... nisam bila zadovoljna granama na krošnji (previše, predebelih grana iz istog mjesta na vrhu krošnje!!!) , pa sam ga iz radoznalosti srezala, razmišljajući da ako baci izboje, možda budem pametnija za par godina  i možda nam sine neka ideja kako se može iskoristiti ... jer je deblo bilo zaista zanimljivo. U međuvremenu je crv odlučio umjesto nas.

Mi krošnju u prirodi orezujemo kada nismo sigurni hoćemo li stablo vadit - pa ga pustimo da vidimo što će se dogoditi kroz naredne godine ...

[helleborus]

Ma naravno Halle da nema nikakve potrebe za orezivanjem krošnje godinu dana prije vađenja. To zaista nikada ne radimo.

Pa, kaj ne!?    To rezuckanje prije vađenja je bar upitno, ako ne i nekorisno i štetno.

A kaj s orezivanjem korijena kroz sezonu, dvije?! I to se provlači po knjigama i među nama već neko vrijeme. Jel to dobro?!
Čini mi se da je Gal dosta dobro zaključio. No, mislim da je vrlo malo onih mrak drveća oko kojih se isplati tako 'paradirati'. Juniperusi su', bar Pall veli, uopće za ne vaditi tu kod nas jer je on to isprobao više puta. Možda Galova tehnika ipak pali, ne znam. Ali mislim da i takvo orezivanje dosta oslabljuje biljku, odnosno to je onda ipak višegodišnji pothvat ako se ozbiljno zaigramo s nekim kapitalcem. Mislim da je u krajnjem slučaju jako jako važno procijeniti jel vrijedno tog truda i hoće li dati željeni rezultat.
Mislim da je ipak puno lakše vaditi biljke od kojih radimo bonsaije jer njima ionako orezujemo krošnju pa dobimo potreban balans. Ono kaj je nama u Botaničkom bilo koma je preseliti formirano drvo kojem ne želiš orezati krošnju. Baš smo radili sve 'po knjizi' i nakon 3 godine orezivanja korijena i prebacivanja stabla ono se osušilo. Ne znam bi li išta dalo pozitivne rezultate, ali ovo nije. A jako se pazilo na drvo. Listopadno. Ne sjećam se točno koja vrsta je bila u pitanju.
Znam da sam svojevremeno vidjela kad su neki skandinavci ili ne znam koja zemlja premještali cijeli svoj drvored zasađen prije valjda 100 godina na neko drugo mjesto iz ne znam kojeg razloga (Mislim da se Sebastijan sjeća bolje) i to su vadili dizalicama i kopali velike jame i prenosili šleperima stabla od 100 m visine. Pitam se kakva su ona danas?!

[helleborus]

Ima još jedna zanimljiva stvar za raspravu. Sad moram ići tak da nemrem pisati više, ali evo da si promislite.
Kaj velite na ono da se korijen nakon vađenja dobro ispere ispod šlaufa i tek onda posadi u kantu?
Ja nisam za to iz više razloga, ali me zanima imate li vi neko svoje mišljenje i iskustvo u vezi toga 

[Marija]

TEŠKO JE GOVORIT GENERALNO, UVIJEK TREBA UZETI U OBZIR SPECIFIČNOSTI POJEDINE VRSTE...

OREZIVANJE KORIJENJA I VIŠEGODIŠNJA PRIPREMA U PRIRODI
Definitivno da! Samo ne za prosječnu biljku, nego za "kapitalca".
A opet ovisi o vrsti ... npr. somine (Juniperus phoenicia) se izgleda po onome što mi je rekao Payeras i ne može drukčije izvaditi, nego margotiranjem korijenja, za što treba par godina... 

TUŠIRANJE KORIJENJA PRIJE PRESAĐIVANJA
Ne radimo to nikada.  Smatram da ne treba rastresati korijenovu balu do kraja i riskirati oštećenje sitnih korijenčića. A opet nedavno sam čitala na Pallovom blogu da kada je izvadio juniperuse krajem 8. mjeseca da ih je preko noći ostavio na de namakaju u posudi punoj vode, pa ih tek sutra posadio.... očito za tu vrstu je to OK.

Ukratko - prihvaćam sve tehnike koje su efikasne. Nikad ne reci ne! 

[Aleksa]

TEŠKO JE GOVORIT GENERALNO, UVIJEK TREBA UZETI U OBZIR SPECIFIČNOSTI POJEDINE VRSTE...

TUŠIRANJE KORIJENJA PRIJE PRESAĐIVANJA
Ne radimo to nikada.  Smatram da ne treba rastresati korijenovu balu do kraja i riskirati oštećenje sitnih korijenčića. A opet nedavno sam čitala na Pallovom blogu da kada je izvadio juniperuse krajem 8. mjeseca da ih je preko noći ostavio na de namakaju u posudi punoj vode, pa ih tek sutra posadio.... očito za tu vrstu je to OK.

Ukratko - prihvaćam sve tehnike koje su efikasne. Nikad ne reci ne! 

On je ostavio da prenoce u vodi ali nije ispirao koliko se sjecam...

Ja to nikad ne bih uradio tek izvadjenoj biljci, to joj je samo dodatni šok.

[Marija]

Namakanje ili ispiranje to je skoro isto ... u svakom slučaju uklonjena je zemlja sa korijenja ....

[Aleksa]

Namakanje ili ispiranje to je skoro isto ... u svakom slučaju uklonjena je zemlja sa korijenja ....

 

[Goran Cajko]

Generalno gledajući vrijeme reakcije nakon orezivanja do dijelomično željenog efekta biti će kud i kamo bolje i brže sve dok je u svom prirodnom staništu.
No, ne možemo isto postupit s nekakovom biljkom iz šture okoline i iste koja raste u bogatom tlu. 
Kod biljke iz šture okoline u svakom je slućaju bolje ne raditi nikakova rezanja sve do trenutka intenzivnog rasta u posudi.

Vjerujem da će biti brže, ali jel onda normalno da se biljka odmah slijedeće godine vadi nakon što se drastično orezala sezonu ranije? Čini mi se da bi onda trebala bar dvije sezone ostati bez vađenja da se lijepo razraste i oporavi. A onda se pitam bi li i doma u otvorenoj zemlji toliko odebljala?! 

Mislim da postoji onaj "ali", a postavlja pitanje koliko mislimo rezati drvo?.
Ukoliko je rezidba velika, utoliko da ostavljamo samo deblo, mislim da je godina dana u svakom slućaju malo. To mora biti malo dulji proces da dobijemo željenu strukturu grana i razgranatosti. Kraćenje korijena premda nije upitno, bitno je za općenito prezivljavanje biljke u procesu (priroda-posuda), isto tako mora biti provedeno za vrijeme rasta (bidanja) krošnje.
Zvijezda vodilja je jedan hrast koji obrađujem u vrtu svojih šefova. Zamoljen od njihove strane da pogledam dali se od dotićnog može nešto oblikovat. Pogledao te zakljućio da možemo probati. Bile su to dvije šibe visine dva metra s vrlo malo sekundarnih grana. Jedna uklonjena na račvanju na nulu, a druga skraćena na pola metra i istovremeno ožićana ( u ovo doba godine). Već iduće godine rast je bio toliko jak da je rana od grane blizanke skoro pa nestala. Jak korijen izbacivao je velike izboje koji su bili rezani do 5-6 puta godišnje. Razgranatost je nevjerovatna, pa smo kroz dvije godine dobili smo vrlo ljepo drvo. Sljedeći korak će biti otkopavanje i kraćenje korijena tako da kroz dvije sljedeće godine bude u posudi. Ovo nikada ne bi dobili da se drvo prvobitno izvadilo pa onda gradilo krošnj u posudi. Debljina debla u ove mislim tri godine je sigurno četri puta veća.