Pročitao sam , i dalje je super tema za raspravu. Nisam horti stručnjak nego mi jedino ostaje logika.
Dakle, uz dužno poštovanje Sebastijanu koji je zaslužan što sam uopće ovdje
, njegovo objašnjenje stoji. međutim s obzirom dane mogu tvrditi niti iskustveno dokazati suprotno samo mogu postaviti pitanja:
Recimo da imamo dvije biljke, potpuno iste.
Jednoj smo odrezali krošnju u prirodi i ostavili je s nedirnutim korijenjem. Drugoj smo isto odrezali krošnju ali smo je iskopali i orezali korijenje pa je stavili u posudu. Po kojoj logici ili znanstvenim metabolitičkim procesima će ono prvo drvo s jakim i zdravim korijenjem baciti jedva koju grančicu (kako je rečeno u objašnjenju) i biti oslabljeno, a ono drugo u posudi će se naprosto osuti pupovima iako joj je čak i korijenje oštećeno i promijenjena lokacija itd? Dalje se govori kako ovoj u prirodi sljedeće godine korijenje propada. Hoće li propasti više nego što je drugoj uklonjeno operativno prilikom iskapanja?
Kad iskopamo drvo, svi znamo da ne marimo za krošnju jer nam je važno da se primi, dakle važno nam je korijenje. nakon što ga iskopamo, prve godine ga puštamo rasti upravo da bi se razvili listići i da bi korijenje napredovalo, tj želimo da korijenje bude OPET snažno kako je bilo prije iskapanja. Ako obje biljke nemaju listiće zašto bi ova u posudi po tome bila u prednostii. Na njoj su naime napravljene dvije operacije odjednom. Kad smo kod usporedbe s medicinom, apsolutno je dobar primjer koji je dao Sebastijan, ali može i drugačije. Dakle, ako radite estetiku, npr nekome tko je izgorio i to onu tešku, onda neki idu na dvadesetak operacija dok sve dođe na mjesto. A zašto? Pa zato jer ne možete kod estetike napraviti sve odjednom, bio bi to prevelik zahvat odjednom.
Kod bonsaija obično kažemo da nije dobro raditi dva velika zahvata iste godine, npr. kompletnu defolijaciju i presađivanje s prikraćivanjem korijena. Zašto je onda lošije jedne godine orezati drvo, a presaditi ga u posudu druge godine (ili treće).
Meni izgleda da kod normalnog vađenja zapravo idemo na svojevrsni rizik, pa kažemo sve ćemo ti odrezati, obaviti sve operacije odjednom, pa ako preživiš, preživiš. E, ali ako preživiš onda ti više nikad nećemo raditi dvije operacije iste godine.
Ajmo okrenuti i ovako.
One dvije iste biljke s početka priče. Objema odrežemo krošnju, prvu ostavimo u zemlji kako je i bila, a drugu iskopamo, orežemo joj korijenje i vratimo je zatim natrag u zemlju gdje je bila. Koja će od te dvije biljke baciti više pupova, lišća, i oporaviti se brže? Ako je logika da će onom s originalnim korijenjem korijenje "propadati", a onom s odrezanim korijenjem će korijenje "rasti", onda je to klasična zamjena teza. Ako prvom korijenje propada jer nema lišća, onda drugome ne može rasti jer isto nema lišća. Ako prvo ima korijenje koje daje meterijal za izgradnju onda će prvo drvo prije razviti nove organe nego ono drugo kojoj je mehanizam prikupljanja hrane oštećen.
Ovdje možemo dadati i faktor da kad je drvo doma u posudi onda ima svakodnevnu brigu dok u prirodi nema. Ajde to stoji.
No imam još par pitanja.
Nađete u šumi dva potpuno ista drveta, no jedno je normalno, a drugo je bilo prošle godine na 30 cm visine slomljeno padom nekog većeg drva i nakon toga je pobacalo nove grane iz panja. Koje ćete drvo iskopati prije. Prema logici ne-rezanja u prirodi, ovo slomljeno drvo nema šanse.
I nadalje, svo volimo i tražimo ligustrume, buxuse, grabove i drugo što raste po živicama. Te su biljke sistematski orezivane godinama, i to svake godine, ponekad i drastično, kako to da im usljed tog konstantnog pritiska korijenje nije skroz propalo?
Eto, razmišljam na glas, dozvoljavam da nisam u pravu. Nisam a priori za to da treba drvo pripremati u prirodi prije vađenja niti da to treba biti praksa, radimo tako kako radimo. Ovo više doživljavam kao temu "što se događa ako se tako napravi".
U dvorištu imam desetak primjeraka raznih, koje sam izvadio na klasičan način, pa ih onda posadio u vrt. I sad ih nekoliko godina orezujem u vrtu jer su se primili nakon teške operacije iskapanja. Ne vidijm da bi im bilo lošije da sam ih već jednom orezao dok su imali cijelo korijenje.
I još da dodam, iskustveno se možda neka drva nisu primila tamo negdje 2007. ali uzmimo u obzir da nije bilo niti modernih supstrata i da se nisu znale mnoge druge tehnike, pa i to može biti uzrok "smrtnosti" u bilo kojoj varijanti.
Što mislite?