Glede prihranjivanja, moj savjet početnicima bi bio: " Ne prihranjivati". A zašto?
Kao prvo, ako drvo redovito presađujemo, ono će sa novim supstratom dobiti i dovoljno hranjivih elemenata za život do slijedećeg presađivanja. Kao drugo, ako upotrijebimo veću koncentraciju hranjiva od propisane, a koji puta i propisana koncentracija može biti prevelika, možemo uništiti biljku. Kao treće, uvijek moramo znati što se želi postići prihranjivanjem. Želimo li pojačati lisnu masu ili drvnu masu, želimo li na svojim drvima imati cvijet i plod, ili želimo samo održati trenutno stanje zdravog drva, razlika je u prihrani crnogorice i bjelogorice, itd.
Za početnike je, mislim, puno važnije shvatiti da se drvo može održati u životu u uvjetima posude. Puno važnije je da saznaju kakva mješavina zemlje odgovara kojoj vrsti, kakva pozicija odgovara pojedinoj vrsti. Puno je važnije raditi ne na drvima već sa drvima, promatrati, uviđati promjene, reagirati pravovremeno.
Imao sam prilike uništiti previše drva kako bih mogao dati savjet početnicima da ne prihranjuju svoja drva.
A nakon nekoliko godina suživota s drvima, proučavanja prirode i (društva) literature, može se polako krenuti i sa prihranom.
Ono što je Marija navela na svojim www stranicama ja prihrana za već gotova stara Bonsai drva, koje, pretpostavljam, da početnici još nemaju. Kao uostalom ni ja.