Evo jedan odličan tekst gdje je po meni dobro objašnjeno što je to humus te organsko pa i mineralno i još dosta toga spomenutog.
Humus je specifična organska tvar nastala procesima humifikacije, tj. razgradnje izvorne organske tvari kemijskim i mikrobiološkim putem i sinteze novih kompleksnih organskih tvari. Humus je proizvod žive tvari i njen prirodni izvor, humus je rezerva i stabilizator organskog života na Zemlji.U širem smislu humus predstavlja sve izumrle ostatke biljaka i životinja u tlu. Humus je dio organske tvari tla.
S pedološkog aspekta, humus je organska tvar koja je u uvjetima nekog staništa teško razloživa što dovodi do njenog nagomilavanja u tlu. Humus nije određena kemijska tvar niti grupa sličnih spojeva koji bi se kemijski lako mogli definirati pa humus različitih tala posjeduje bitno drugačije kemijska i fizička svojstva. Humus se može opisati i kao proizvod nepotpunog razlaganja biljnih i životinjskih ostataka pri čemu se oni djelomično posve mineraliziraju, dok se preostali dio pod utjecajem različitih mikroorganizama tla iznova sintetizira u više ili manje stabilne kemijske oblike otporne prema daljnjem razlaganju. Taj prirodni proces je nezamjenjiv i za sada još nije moguće sintetizirati stabilnu organsku tvar kao zamjenu za humus.
Podjela organske tvari tla prema veličini čestica izvršena je slično kao kod mineralne frakcije. Krupnije čestice organske tvari koje su sačuvale svoju organiziranu strukturu žive tvari predstavljaju inertnu organsku rezervu tla. Frakcija čije čestice imaju svojstva koloidnih micela označavaju se kao humus i humusne kiseline. Zahvaljujući svojim koloidnim svojstvima ovaj dio organske tvari u tlu je vrlo aktivan.
Elementi, koji ulaze u sastav humusa, u procesu razgradnje organske tvari, koju obavljaju mikroorganizmi tla, prelaze u mineralne oblike i postaju raspoloživi biljkama.
Proces oslobađanja organski vezanih elemenata u pristupačne oblike naziva se mineralizacija ili mobilizacija hraniva. To uključuje sve procese koji dovode do transformacije nepristupačnih rezervnih hraniva u pristupačne uz razgradnju humusa do niskomolekularnih organskih spojeva podložnih mineralizaciji ili izravno pogodnih za usvajanje korijenom.
Humus nastaje biokemijskim putem pri čemu aktivnost mikroorganizama koji sudjeluju u tom procesu (gljive, bakterije, aktinomicete, kišne gujavice) zavisi od uvjeta u kojima djeluju. Najznačajniji činitelji su vodozračni režim tla, pH reakcija, temperatura, količina i sastav svježe unesene organske tvari u tlo.
Humusne tvari i pored svoje velike heterogenosti posjeduju određena zajednička svojstva koja ih jasno razlikuju od životinjskih i biljnih ostataka. Osnovne grupe humusnih tvari su huminske i fulvo kiseline, te humini.
Po funkciji humus se dijeli na hranjivi i trajni, a po uslovima formiranja na terestične i hidromorfne forme.
