Test upijanja vode za:
Tenisit, Liapor i Vermikulit.
O tenisitu i liaporu je bilo govora, no vermikulit koliko sam skužio, još nitko nije nabavljao. Na prvi dodir vermikulita, malo sam se iznenadio jer je kao pljeva, samo se ne praši. Lagan je i totalna suprotnost liaporu po tvrdoći. Ako se zgnječi u šaci, prvotno primi taj oblik no nakon sekundu dvije ponovno se napuhne i bude nepromijenjen. To mi se dopalo! Pa evo kako se koji ponaša i koliko je žedan.
Na isti volumen kod navedenih, ulio sam istu količinu vode i držao tako 5min. Ocijedio sam ih. Svaki je upio različito vode.
Tenisit – 20%
Liapor – 30%
Vermikulit – 60%
Dok su se oni natapali, promatrao sam kako se mijenja odnos nivoa vode i krute tvari. Kod vermikulita promjene nije bilo jer je svu vodu upio u prvim sekundama, Liapor je stao sa upijanjem nakon 1min, dok je tenisit stalno po malo upijao.
Opet me je vermikulit iznenadio brzinom prihvata vode.
Sad se sve suši na sobnoj temperaturi pa ću vidjeti koji će najdulje ostati vlažan.
Moj recimo brzinski zaključak je, da je zalijevanje najbrže i učinkovito, ako se u mješavini nalazi vermikulit koji će brzo upiti vodu i onda je prenijeti na recimo tenisit ili liapor koji su vrlo drenažni i bitni za propusne mješavine. Vidio sam po netu da se vermikulit stavlja od 30-70% u mješavine za bonsai, zavisno o vodnim potrebama biljke. Kaj se tiče pohrane hranjivih tvari potrebnih biljci, vjerujem da će liapor i vermikulit vrhunski odraditi taj zadatak. Još moram nabaviti Pumice, pa ću donjeti konačnu odluku o mješavinama za moja drva, no do tada ću i sa ove tri napraviti mješavine u koje ću staviti drva. Sve si više mislim da humusne zemlje, ako ću je stavljati to neće biti više od 10%. Treset mi nakon vermikulita izgleda totalno naporan jer sporo i duuuugo upija vodu. Mislio sam si i o financijskoj strani priče. Ovi materijali jesu skuplji od tradicionalnih, ali s njima će biti vrlo malo gubitka mase kod presadnje, jer je možemo ponovno koristiti.
Eto toliko za sada