Trebali bi zapravo uvesti dva odvojena kriterija. Početnički u kojemu ocjene pokazanog drvca počinju od 5- 10 i napredni
Marinko zapravo ima pravo, čemu zavaravanje? Ali s druge strane, sjećam se kad me frend nije popljuvao i smijao mi se kad sam mu pokazao dvije jednogodišnja mladice koje sam velevažno izvadio, nego ih je pohvalio i bio konstruktivan, rekavši mi da mi treba oko 70 godina da iz njih napravim bonsai
Kriteriji se razlikuju i nekome je dovoljan i mallsai iz Peveca da ga voli i bude ponosan na njega, a nekome ništa osim vrhunskih remekdjela nije dovoljno dobro.
Pronaći pravu mjeru između poticanja i brutalne iskrenosti nije lako.
Uostalom ja svoja drvca volim, svaki dan ih gledam i uživam u njima iako znam da su za nategnutu dvojku. Nadam se da ću za koju godinu uspjeti prevariti totalne amatere, a tek za desetak i nekoga ko nešto zna.
Pljuckanje i brutalna iskrenost su mi u ovoj fazi potrebni kako bih znao na čemu sam i meni to odgovara jer postajem svjestan kako malo znam i koliko još trebam raditi. S druge strane nekoga takvo ponašanje ubije u pojam...
Sad filozofiram ...ali zapravo sam htio reći da je sve jako relativno i ovisi o tome koga se kritizira.
Možda bi ipak trebalo pripaziti na način na koji se nekome ukazuje na činjenice. Stvar takta i dobrog odgoja.