Evo, društvo, treći i zadnji dan sajma je završio. Vrijeme je poslužilo, a izložba bonsaija danas je bila apsolutni hit u gradu. Zadnji dan sajma je obično udarni dan, i danas zadnji dan ovog 19. po redu sajma nije bilo drugačije. Pročulo se za mala drvca u Centru svijeta, bilo je ljudi koji su se nekoliko puta vraćali i dovodili prijatelje. Danas se našoj maloj ekipi pridružio i Gal s obitelji, i makar je možda zamislio pogledati malo festival cvijeća, ispalo je da je posla bilo i za njega. U popodnevnim satima posjetitelji su neprestanio dolazili u neprekidnoim nizu tako da smo svi imali posla oko odgovaranja na brojna pitanja, Radovan, Adrian, Gal, Vanja, Nina i ja.
prema broju podijeljenih promo letaka procjena je da je izložbu vidjelo najmanje 1500 ljudi u tri dana.
Ja sam prezadovoljan.
Evo i nekoliko zanimljivosti.
S obzirom da se radi o sakralnom objektu dužan sam spomenuti da sam u tri dana odslušao 7 misa na hrvatskom i dvije na poljskom jeziku (vani u dvorištu postoje zvučnici). Imali smo i smiješnih scena. Jedna baka je došla na jutarnju misu i na stolić s tri drveta prislonila bicikl. Jedan nas je gospon uvjeravao da su sva drvca uvezena iz Holandije i da on čak zna i cijenu. Neki su konstatirali da je Radovan premlad da bi njegova lipa imala 40 godina. Zanimljivo je i da je Adrianov suiseki Dolce Gabbana izmamio najviše ruku da (neshvatljivo), sa stola jednostavno uzmu kamen da bi ga bolje pogledali i da ga gotovo nikad ne stave natrag na postolje pravilno, stalno smo ga morali popravljati. Ni jedno drvce nije stradalo u vrijeme ove avanture , jedina šteta je pola pojedenog lista Radovanove breze prve noći od strane dvije gusjenice, te jedan list graba koji je za doručak odredila jedna pipa tijekom današnjeg ranog jutra. Naravno da su oba lista bila na prednoj strani drva. Najveći interes je bio za Radovanove breze, staru lipu i "V" poljski javor, Adrianovu nagnutu jelu, mali uspravni pinus, te Galov orijentalis i drijenove.
Osobno zahvaljujem po tko zna koji put udruzi cvjećara na ovoj prilici i svoj pruženoj logističkoj podršci. Radovana, Adriana i Gala ne mogu nahvaliti. Hvala Loniceri i Liliji na posjeti. Mladi pomagači Vanja i Nina su naučili o bonsaiju više nego ja u godinu dana i uspješno su prenosili informacije posjetiteljima, po cijeli dan na nogama. Časne sestre župne crkve su odlično surađivale oko ulaza i izlaza te sigurnosti drvaca preko noći. Hvala i svim komemtatorima na forumu na riječima podrške.
Posjetili su nas reporteri Regionalnog, prilog su radili VTV i HRT, te Ludbreški list.
I ono što je bitno, mnogi bi željeli vidjeti izložbu ponovo iduće godine. Obećao sam poraditi na tome. Nismo naime imali hrast, glog, buxuse, ligustrume, a još koji mega orijentalis bi svakako bio poželjan, a da ne govorim o drugim primorskim hadutima. Dogodi li se izložba iduće godine, svakako ćemo dići ljestvicu, poboljšati prezentaciju i prostor, izraditi katalog i srediti sitnice koje možemo popraviti a ovaj put nismo mogli ili nismo stigli.
Ovo svakako nije bio Noelanders, u nedostatku izlagača nisu sva drvca bila u izložbenim posudama, mali nedostatak mahovine, neprilagođene podloge iza drvaca, ali za jedan mali Ludbreg ovoj bio događaj prve klase jer je običnim ljudima izmamilo jako puno neskrivenog oduševljenja, čuđenja i zadovoljstva.
Bila su ovo tri naporna dana ali ove noći ću spavati zadovoljan i ispunjen. Gotovo ni je žao da je završilo.
Dodao sam još par fotki na link (bit će još kad ih prikupim), a uskoro će Adrian smontirati i mali video prilog.