Priča o lipi.
Kad sam svojedobno posjetio našeg dragog brku u Belišću, hodali smo po njegovom vrtu. Pri tome sam trebao paziti da na nešto ne stanem i ne slomim, prilična je gužva tamo kod roštilja, polako je počinjao sumrak i padala je kišica.
Čini mi se da brko baš ne voli rezanje, a ja kakav već jesam dosta sam jak na rezanju tuđeg drveća, barem na riječima. Tako je i ovu lipu brko podigao sa zemlje, čulo se krckanje jer je jedan korijen urastao u zemlju kroz rupu. Odmah sam rekao, "lijepa je ali previsoka, ja bih to odrezao na pola". Brko je samo otklimao glavom sentimentalno vezan za ovu krošnjicu. Na kraju je rekao "evo darujem ti je, pa je odreži kako misliš"
I tako je lipa preživjela kod mene godinu dana u svojoj maloj posudi. Sto puta sam hodao oko nje gledao je sa svih strana. I na kraju je nisam odrezao. Dijelom zbog brke, a dijelom zbog toga što sam napokon odlučio kako ću pokušati riješiti strukturu. Presađena je u malo veću posudu, odrezao sam ona dva ravna korijena koja su rasla negdje iz zraka (brko zna koji su) odmah ispod ove donje debele grane. S obzirom na visoko stablo, približio sam ovu dodatnu donju granu (koja je rasla negdje pod 45 u stranu) kako bi njena niža krošnja popunila taj prostor u sredini i čini mi se da je to dobra odluka. Kompletno sam je ožicao da je približim nekakvoj svojoj viziji. Fotografije na žalost ne daju onaj željeni 3D izgled pa stavljam jednu "an fejs" i jednu odozgora. Zadovoljan, bit će to lijepo drvce, jedva čekam da prolista. Jedino ne znam jel cordata ili platyphyllus? Crveni pupovi? Mislim da je ovo drugo, velelisna...