par specifičnosti...
ne žica bakrenom žicom. koristio je i izrijekom tražio aluminijsku žicu. govori da je bolja i nježnija za drvo. uopće, jako je pazio da sve što radi bude što je moguće manje traumatično.
naravno, aluminijska žica ne može držati grane muga na mjestu, tako da namotaji žice ne služe da bi pomicali i držali grane. grane su povučene i fiksirane desecima tension wires, guy wires/ ne znam kako se to zove na hrvatskom. tako da, unutar drva postoji mreža tankih aluminijskih fiksacijskih žica.
dakle, kad savija granu, koristi namotaje aluminijske žice i na njih fiksira guy wires i veže ih za jinove ili zašarafi u deblo vijak sa omčom i fiksira se za njega.
sve to rezultira nježnijim savijanjem koje je raspoređeno na veću dužinu grane.
nikada ne koristi rafiju niti plastičnu traku. što bi mnogi rekli da je ludost...samo to spomenite talijanima, zgrozit će se. mauro bi si počupao kosu koje nema :)
logika je slijedeća...kora i grana puca jednako i ispod rafije i plastične trake, jedina je razlika što tada to ne vidiš, a ovako je grana vidljiva svom dužinom i moguće je stati ili popustiti savijanje. u to smo se i uvjerili na par mjesta. naime, da su ta mjesta bila pod rafijom, ne bi primijetili da su napukla i sigurno bi nastavili dalje vući.
