Seba drvo izgleda super , jel imas koje crnogorično drvo? E i pitao bi te zašto slikaš svaki put sebe ili Dudu pored drveta??
Kratak odgovor bi bio:
Pa...možeš uvijek staviti i flašu pive. Samo to nije moj odabir.
A malo duži:
Pitanje je kompleksno jer postoji puno razloga različite vrste. Jedno su tehnički razlozi, a drugo posve subjektivni.
Osobno, uvijek mi je bilo drago vidjeti fotografiju bonsaija uz nekog čovjeka, nekakvo lice...najmanje uz kutiju cigareta ili slično. Kada ti netko napiše...vrsta ta i ta, starost toliko, visina 70cm, nikada ti nije čista slika koliko je to stablo, kakav mu je razmjer u odnosu na okolni svijet. Iz jednostavnog razloga što tada, ja ne vadim metar i ne crtam si to stablo ili posudu po stolu. Kada vidim fotku stabla s osobom u pozadini, sve mi je odmah jasno. Centimetri se ne moraju ni pisati. Ne samo to. Jasna mi je i debljina i opseg nebarija i razmjer listova u odnosu na deblo i dužina iglica...itd
Slijedeći razlog je...pa valjda je najprirodnije da se uz moje stablo slikam ja...ako već nemam ljepši ili bolji model. Puno mi je draže fotkati moju djecu ili moju ženu. Ali, oni nisu uvijek dostupni ili raspoloženi za tako nešto. U slučaju slikanja moje žene s mojim drvećem...to mi je najljepši spoj što može biti. Nešto što toliko volim (bonsai) s nečime (nekim) koga najviše volim na svijetu...to je maksimum koliko moje srce može poželjeti. Isto je sa slikama s mojom djecom. I nema prirodnije stvari nego da imam želju nešto u što ulažem toliko sebe i svojega vremena i truda, i na što sam u krajnjoj liniji ponosan, fotografirati u kombinaciji s mojom djecom koju silno volim i na koju sam također silno ponosan. Meni to ide kao kruh i putar. Jednostavno ide zajedno.
Slijedeći razlog je....ja te fotke radim za sebe. Primarno za sebe i svoj gušt. Tako da je to moj obiteljski album od kojega samo neke detalje dijelim s drugim ljudima, ponajprije prijateljima ili barem ljudima koje doživljavam prijateljima..bar dijelom...bar dijelom svijeta koji volim..mislim na bonsai svijet. Osim toga, bonsai je na tim fotkama zapravo sporedan...on samo ima privilegiju slikati se s mojim djetetom ili mojom ženom. Oni su zvijezde...stvarne zvijezde, kako kadra tako i mojega života. Kada to tako malo pogledaš, neće ti biti čudno zašto toliko guštam u tim i takvim kombinacijama. U slučaju kada slikam samoga sebe...to je najbliže tehničkoj slici bonsaija kakva meni treba. Izvrsno mogu godinama kasnije procijeniti stadij razvoja stabla, omjere...a ruku na srce...i ja starim s tim stablom i mijenjam se. Na kraju, priznat ćeš, stablo je samo produžetak mene i bez mene i ne postoji. Zašto se ne bi slikao s njim kada se mi volimo i družimo svaki dan. Dođe mi kao dobar stari prijatelj, zar ne? Napokon, da završim s ovim tekstom, pretjerao sam, iako, mislim da bi mogao smisliti još desetke razloga...krajnji i finalni razlog nakon kojega sve daljnje diskusije padaju u vodu jest,,,zato što mi se tako sviđa.
Eto. Zato Zen :)
Kužimo se? :)