IZVOR: Gospodarski list
Bolesti četinjača
Stranice u tiskanom izdanju: 1
Simptomi bolesti:
Uzročnici ovih poznatih simptoma na borovima najčešće su gljivice iz roda Lophodermium. Javljaju se dvije vrste gljivica iz ovog roda – Lophodermium pinastri, koja uzrokuje bolest zvanu osipanje starijih borovih iglica, i Lophodermium seditiosum, koja uzrokuje bolest osipanje mlađih borovih iglica. Gljivice mogu zaraziti više vrsta ukrasnih borova (P. sylvestris, P. Nigra i dr.), počevši od sadnica u rasadnicima do starijih borova u vrtovima. Do zaraza dolazi pomoću askopora od sredine svibnja do sredine srpnja, ako je riječ o vrsti Lophodermium pinastri, a prvi simptomi uočavaju se kao klorotične pjege na iglicama u tijeku ljeta (sredinom kolovoza). Poslije se pjege spajaju, pa iglice žute i na njima se tijekom jeseni stvaraju piknidi s piknosporama, ali koje nemaju značaja za infekciju. Smatra se da vrsta Lophodermium seditosum ima veće značenje kao parazit kod nas. Može zaraziti bor još u početku razvoja kao jednogodišnje sadnice, na kojima se javljaju simptomi u obliku crvenkastoklorotičnih pjega, koje poslije nekrotiziraju. Askospore uglavnom šire infekciju od sredine srpnja do sredine listopada. Posljedica je zaraze karakteristično osiosipanje iglica, i to uglavnom druge godine nakon pojave prvih simptoma.
Mjere suzbijanja:
Kao zaštitne mjere od ovih bolesti navode se uglavnom preventivne, a to su podizanje rasadnika dalje od zaraženih nasada bora s kojih se mogu prenositi spore ovih gljivica. Kod nas nema registriranih fungicida za suzbijanje ovih bolesti. U svijetu (pr. Americi i zemljama zapadne Europe) gdje postoji veća proizvodnja borova, koriste se uglavnom fungicidi na bazi mankozeba (pr. Dithane M-45 WP i dr.) i na bazi bakra.
Crvena pjegavost iglica bora
(Mycosphaerella pini)
Simptomi bolesti:
Može se reći da je ovo najvažnija bolest na crnom boru (Pinus nigra). Simptomi se javljaju u obliku pjega, koje su u početku žućkaste, a poslije poprime crvenosmeđu boju, što je karakteristični znak bolesti. Zaraza počinje od ožujka pa do lipnja, i to kod nas najčešće putem konidija koje prenosi vjetar. Ovaj konidijski stadij gljive kod nas ima veće značenje i naziva se Dothistrimapini. Prvi simptomi uočavaju se početkom ljeta. U slučaju neprestane zaraze dolazi do defolijacije, odnosno osipanja iglica, pa dio biljaka ostaje ogoljen, dok na izbojcima ostaju samo jednogodišnje iglice. Zbog jače zaraze niz godina biljka se suši i u potpunosti ugiba.
Mjere suzbijanja:
Kao mjera zaštite u nekim zemljama kao preporuka navode se dva prskanja fungicidima na bazi bakra, sredinom svibnja i sredinom lipnja.