I.... tako je to ostalo skoro dva mjeseca. Toliko vremena je Juniperus bio živ i prpošan. Bez ikakve promjene boje iglica, bez opadanja iglica...sve super. Dok...jednoga dana ja ne odlučih maknuti najlon
!!! Nakon micanja najlona ( a zamisli glupana, to je bilo negdje već sredinom ljeta???!!!) drvo je krepalo u roku od par dana. Za četiri-pet dana bio je sve žući, a za jedno desetak dana bio je suh ko barut.
Kada sam ga izvadio iz posude da ga bacim, u toj ogromnoj bali nije bilo gotovo ništa njegovog korijena. Sve ono, bili su korijenčići biljaka oko njega, i nekakvog drača. Čista pušiona. Naravoučenije je slijedeće: prvo-Juniperusi u prirodi na suhim tlima imaju izuzetno dugo i nerazgranato korijenje. Drugo-ovako stare biljke je jeko teško nakon ovakvog stresa zadržati na životu. Pogotovo vrijedi za Juniperuse. Treće-ovdje se vidi kolika je moć rehidracije biljke kroz lišće, posebno kod crnogoričnih biljaka, moć upijanja vode kroz iglice može zadržati biljku živom i prilično zdravom dugo, dugo vrijeme. Možda sam ga trebao ostaviti ispod plastike godinu dana! Zato je silno važno sprejati Pinuse, Piceae, Juniperuse i slične vodom nakon sakupljanja iz prirode ili presađivanja STALNO I OBILNO. Što vlažnije gore i što suše dolje (korijenje) dobitna je kombinacija. Ovo ne znači osušiti korijen već primijeniti brzodrenirajući miks, moguće je zakorijenjivati Junije u čistom pijesku (preporučljivo). MOžda mi se čini da bi Tenisit bio još puno bolji. Eto, toliko o jednoj tužnoj priči, ali ako navede nekoga u budućnosti na pravi put...imalo je smisla. Meni je to bilo tužno, naporno i vrijedno iskustvo. Nakon toga, više nikada nisam vadio Juniperuse communise iz prirode.
Pozdrav
S