Za početak ove nevjerojatne priče ponavlajm riječi bonsai majstora Sabura Kata.
Bonsai je nešto živo u korijenju, deblu čak i u lišću. Svaki dan koji provedeš sa bonsaijem, makar ti biljka ne može govoriti, osjećati ćeš kao da ti nešto pokušava izreći. Jednog ćeš dana znati da li te biljka pita da ju zaliješ ili prihraniš. Orežeš ili presadiš. Kada dođeš do toga stadija, imat ćeš razvijenu intimnu povezanost. Bonsai odgovara na tvoju ljubav i postaje poput iskrenog prijatelja bez ljudskih obmana ili nevjere.
I tako sam ja duuugo imao jedno drvo, koje sam naslijedio kao četvrta generacija bonsaista u mojoj obitelji. Jednog dana drvo je umrlo. Jako me zanimalo kako je to bilo moguće da smo gotovo telepatijom znali što trebamo davati jedan drugome.
Na drvetu sam napravio obdukciju i na moje iznenađenje otkrio da je i ono imalo vjerovali ili ne – mozak.
