Nije valjda da misliš da novac donosi sreću? Ja se ponekad suosjećam sa bogatašima.
Ne, ne mislim da novac donosi sreću. Daleko bilo. Dapače, poanta mojeg posta i je na nekin način bila da suosjećam sa bogatašima: nisu oni bajni krivi šta imaju para :-D
Jedna pričica na koju sam slučajno naletio nekidan.
Diogen, jedan od najmirnijih ljudi koje je svijet poznavao, upitao je Aleksandra Velikog koji je došao da ga vidi: “Gdje ti ideš? Mjesecima gledam kako vojska ovuda prolazi i pitam se u čudu što je svrha svemu tome? A Aleksandar mu reče: “Ja želim osvojiti svijet.” Diogen reče: “Slažem se, ti ćeš osvojiti svijet, prihvaćam - a što poslije?” Aleksandar je bio malo zatečen. Nitko ga nije to pitao, i još na taj način. Ali on ipak odgovori suzdržano: “Onda ću se opustiti.” Diogen se potom poče jako smijati. Čitava dolina je odzvanjala njegovim smijehom u rano jutro. On pogleda svog psa. Imao je samo jednog druga, svog psa; oni su živjeli zajedno, živjeli su zajedno čitavog života. On pogleda psa i reče: “Jesi li čuo ovo? Jesi li razumio?” Aleksandar nije mogao vjerovati svojim očima da je pas klimnuo glavom u znak odobravanja. Aleksandar reče: “Ja sam iznenađen. Što on misli kada klimajući glavom potvrđuje da razumije?” Diogen reče: “Čitava egzistencija shvaća da ako ti stvarno želiš da se opustiš, tko te u tome sprječava? Čemu gubljenje vremena u osvajanju svijeta? Ti si rekao ako bi želio da se opustiš, da budeš u miru, da budeš meditativan, da budeš u tišini, da uživaš u jutarnjem suncu i svježem zraku - prvo trebaš osvojiti svijet. No, tada ce mir biti veoma teško ostvariv. Što je sa nama siromašnim koji ne mogu osvojiti ni najmanju stvar, koji ne mogu imati ništa? Ali, ja sam već opušten, ja sam u miru, ja uživam potpuno u ovom trenutku. A mi imamo sasvim dovoljno prostora za to.” – Tu je bila široka obala uz rijeku. On reče zatim: “Možeš uzeti bilo koje mjesto ovdje, samo izaberi. Ovdje nije u pitanju osvajanje i predavanje. Ako želiš ovo mjesto gdje ja sjedim, samo reci, ja se mogu malo pomaci - možeš to uzeti. Ako želiš mjesto mog psa, on ce se pomjeriti, on je razuman, on nije samo običan pas. To je pas koji je iskusio mir. To je naša vjera, naše prijateljstvo. naša ljubav, naše bratstvo. Ja ne želim biti sa masom naroda jer oni ne razumiju stvari. Ja volim mog psa, on je tako razuman.” I pas se zaista pomjeri u stranu klimajući glavom kao da želi dobrodošlicu: “Možeš zauzeti ovo mjesto.” Aleksandar nikada prije nije bio u tako teškoj situaciji. Kako da iziđe iz toga? Diogenova logika je bila sasvim jasna. Ako želiš mir, opuštanje, onda počni odmah! Osvojiti čitav svijet i nije potrebno da bi... nije cak neophodan bilo koji uvjet za to.
