Po mojim razmišljanjima, ne postoji realna tržišna cijena ni za jedno drvo. Svaka cijena je umjetno stvorena u spletu okolnosti i na nju ne treba gledati kao na vrijednost drveta, već na trenutnu priliku za kupca i prodavatelja, te njihov osobni stav u tom trenutku, za to određeno drvo, u kojem drvo dobije neku cijenu. Sam sebe lovim, da o cijeni pojedinog primjerka, nemam nikakav stav, dok ga tražim, vadim ili sadim u posudu, kao ni u trenucima dok god se ne pojavi kupac. To mi se dopada i sretan sam da je tako.
Konkretno pričam o sirovim materijalima, koja su cijenom, daleko ispod onih, koja se počinju pojavljivati na izložbama, sakupljati simpatije i nagrade i ljudski egoizam, kroz koji, želja za posjedovanjem, cijenu diže u visoke sfere od par desetina tisuća eura, pa i više nula...
Na kraju se sve svodi na ljudsku želju za posjedovanjem nečega, ako se na bonsai gleda kroz novac i posjedovanje.
Ne osjećam potrebu, javno iznositi cijenu na koju je procijenjen mugo sa fotke, a ona je daleko iznad Sebine procjene. Procijenilo ga je šestero ljudi izvana, od kojih se troje bavi prodajom bonsaia, a troje su aktivni bonsaisti. Nikom od njih nisam nametnuo moje mišljenje o cijeni, pa je svatko bio slobodan reći svoju ponudu. Malo me iznenadilo, da su svi šestero, bili vrlo blizu sa ponudama.
Mi u HR, smo sa procjenama bili daleko skromniji.