Gal mi je poslao ovaj prijevod sa njemačkog ... nije lektoriran do kraja, ali ako netko zna njemački neka prepravi.
Original:
> Walter Pall: BonsaipreiseOvaj članak sam 1987 godine pisao za jedan bonsai časopis. Članak nikada nije bio objavljen. Urednik, ili nije razumio što sam htio reći, ili mi nije vjerovao, ili nije htio opterećivati svoje čitatelje. Ja ipak nisam profesionalac, što se bonsaia tiče. Međutim, ja sam studirao ekonomiju. Iz toga razloga još i danas stojim iza ovoga članka, mada morate koristiti Euro umjesto DM.
Cijena bonsaia
Cijene koje se traže za mala stabalca, često su prilično iznenađujuće. Posebno se ističu prastare
"katnice" sa gotovo astronomskim iznosima na svojim pločicama sa cijenom. Međutim pravi poznavaoc umjetnina razumije da prastara slika ima svoju cijenu. Ako pak roba iz očito masovne proizvodnje, sa više ili manje velikih grešaka, stoji više stotina maraka, onda netko jako dobro zarađuje na uvozu. Tu bi se dakle, kroz vlastiti uzgoj bonsaia, u Evropi moglo i obogatiti.
Ovo razmišljanje želim uz pomoć konkretnog primjera prizemljiti. Pretpostavimo da jedan iskusni stručnjak dvanaest-godišnja stabla javora iz šumarskog rasadnika u 5 godina pretvori u prekrasni bonsai. Stablo u šumarskom rasadniku košta 50 DM, koliko i posuda. Tko misli da bonsai treba sada koštati 100 DM, treba bolje pogledati. Kao prvo, stručnjak košta vjerojatno koliko i dobar kvalificirani radnik. Stavit ćemo dakle 30 DM/satu.
Osim toga, postoje i drugi izdaci za materijal, recimo smjese za tlo, žica, gnojiva, itd.. Na uloženi kapital morate pribrojiti 5% kamata - u skromnijem pristupu. Uvijek neko stablo ugine, pogotovo u prvim godinama su gubici veliki. Preživjela stabala moraju preuzeti gubitak. U tablici 1. upisani su troškovi tijekom nekoliko godina.
TABELA 1 i 1aSvatko će razumjeti troškove za plaću i materijal. Kamatne stope su već teže razumljive. One se stvarno ne plaćaju, samo se fiktivno postavljaju, što bi bilo ekonomski prihvatljivo. Ovo se može ovako objasniti: nakon 3 godine se nakupi iznos od 920,90 DM. Ako se stablo prodalo za cijenu troškova, moglo bi se uzeti 5% kamate na 920,90 DM, te bi se u 4. godini pripisalo 46 DM kamata na iznos. Rizik umiranja stabala se također ne plaća, već se samo pretpostavlja. Rizik postoji u tome, da određeni postotak stabala ugine tijekom razvoja. U tom slučaju pretpostavlja se da u prvoj godini umre 10%, u drugoj 5%, od trećoj do pete godini umire 3% stabala ili postanu kao bonsai bezvrijedni.
Tabela je za jednoga ekonomista previše površinska i nepotpuna. Tako nedostaju na primjer tzv. skupni troškovi. To su troškovi za iznajmljivanje, struja, voda, upravljanje, itd. Tako se pretpostavlja ,da se barem još 20% može dodati na prethodne troškove. No, rezultat je već i tako nevjerojatan. Drvo košta nakon 5 godina 1.355,10. DM. Od toga je za materijala 260.-,za plaču 720.-, za kamate 208,20 i za rizik uginuća 166,90. No, do sada prodavači nisu zaslužili ni marke na ovome Bonsaju! Niti ne mogu, jer ni bonsai vrtlar ne pokriva svoje troškove. Naime jedan 17-godišnji javor se za 1355.- DM ne da prodati, čak i ako je jako dobro dizajniran. Ako čovjek ima sreće, može dobiti za stablo 300.- DM od strane ljubitelja, a od trgovca mnogo manje. Dakle u najboljem slučaju, manje od 25% uloženih troškova.
To znači: Bonsai uzgoj se u Europi može raditi samo kao hobi. Tržište ne može ni blizu pokriti troškove stvaranja. Cijena za samo uzgojene
Stabla u Europi redovito moraju biti daleko ispod cijene. Pogotovo se vrijeme rada mora spustiti daleko ispod satnice jednog stručnjaka, tako da se stvar ekonomski isplati.
To je razlog zašto se minijaturna stabala masovno uvoze iz dalekog istoka i u Europi se na njima vrlo malo radi. To na žalost objašnjava i dalje čestu pojavu drveća s teškim oštećenjima od žice i ostalo, na sebi lako za ukloniti greškama može stjecati. Radno vrijeme, koje morate uložiti za otklanjanje grešaka, tržište ne plaća. To je možda i razlog zašto su bonsai vrtlari u Europi sretni, ali nikada bogati. Kod trgovaca to izgleda malo drukčije, ali daleko ne tako ružičasto, kako laik misli.
Zanimljivo je izračunati, koju bi cijenu nakon 50 godina stablo dobilo: Pretpostavlja se da je od 5. godine 200.- DM troška po godini za nastale plaće i materijal, kao i 5% kamata na uloženi kapital plus 3% za rizik od uginuća. Ova vrlo konzervativna pretpostavka rezultira nakon 50 godina, astronomski iznos od 121 658 .- DM kao poslovni trošak, time da skupni troškovi još nisu uračunati. Najkasnije je sada jasno da 50-godišnji bonsai za 10.000 .- predstavlja pravi OKKASION (prevodiocu nepoznat pojam???). Po ovome, gledano striktno ekonomski, nitko nije postao bogat - sasvim suprotno. Ovi proračuni baziraju na tome da je stablo njegovano svih ovih godina od profesionalca.
Kako izgleda cijena pronađenog drvca? Laik smatra, da pronađena drvca ne koštaju ništa, jer ga je samo pronašao. U stvarnosti materijal ne košta ništa, do onog trena dok niste imali nikakve izdatke. No, traženje i iskapanje te daljnja skrb sve dok stablo konačno ne smjestite u posudu može i te kako koštati. Autor je već stekao višegodišnje iskustvo i može kao primjer dati pronađena drvca jedne godine. To može, kod vrlo intenzivnog iskapanja biti i 50 komada. Za to biva zapravo više od 30.000 km prevezeno da bi drveće pronašli i onda iskopali. Za to treba 60 dana po 12 sati , s mnogo potrošenog vremena za putovanja. Rizik uginuća je naravno puno viši, nego kod drveća iz rasadnika. Morate uzeti u obzir da takva drva kao sirovi materijal pa do nekog oblika, moraju prijeći najmanje pet godina priprema. Tek nakon tog vremena se mogu stabala prodati, ako radite ozbiljno. U 2. tablici vidite ove troškove.
TABELA 2 I 2A: Troškovi za 50 pronađeni drvca prikupljenih u jednoj godini Trošak svih pronađenih drvca nakon 5 godina je zajedno 63 719 .- DM. Međutim, nažalost nije ih više 50 komada, nego u najboljem slučaju još samo 30. To znači da jedno pronađeno drvce u konačnici košta DM 2124 .-. Ovi troškovi su samo u vrlo malo slučajeva kao prodajna cijena zaista ostvarivi. Za 30 komada, kao u našem primjeru opisano, to je nemoguće.
I ovdje se vidi da pokušaj prodaje pronađenih drvca ne može obogatiti. Obično je nemoguće stvarno nastale troškove postići kroz cijenu. O dobit, kao cijeni iznad troškova, radije ne bih ni rijeći.
Daljnji oblikovanje za pronađena drvca može se analogno iz Tablice 1 izračunati, samo se mora u ovom primjeru za cijenu materijala u 1. godini staviti 2124 .- DM. Jasno je da nakon 5-10 godina oblikovanja mora izaći astronomski iznos kao uračunati trošak. Evo i tu se dobro vidi, da jedan dobro dizajnirano pronađeno drvce znatno više vrijedi nego što košta. Tako se može razumjeti, da se u Japanu za vrhunske primjerke dobivaju astronomske cijene.
Međutim, troškovi su samo dio cijene. Bez obzira koliko su troškovi visoki, cijena koju će stablo postići može biti ispod ili iznad. To ovisi o tome u kojemu je stanju tržište i kako tržište konkretno stablo procjenjuje. O cijeni u konačnici odlučuje kvaliteta. Ona može u nekim slučajevima biti daleko veća od cijene. Prema prethodnim primjerima, bonsai umjetnik može samo željeti da i on kad-tad dobije pravu dobit. Obično je to tako, da osobito ta drva, kod kojih bi to bilo moguće, uopće se ne objavljuje, jer je iznimno rijetki dragulj.
