Evo i mi smo se vratili tek danas, ručali i oblikovali jedno stablo uz pijenje kave. Toliko o inspiraciji nakon sveukupno 3400 prijeđenih kilometara
Lijep je osjećaj prvi puta nositi svoje stablo na ovako veliku i važnu izložbu!
Gledanje bonsaija preko slika je tako blijedo, zaista to treba vidjeti uživo. Kvaliteta i raznovrsnost pristupa oblikovanju je odlična, nađe se svega za svačiji ukus. Pobjedničko stablo je fenomenalno uživo! Najbolje na izložbi za moj ukus. Tradicionalno pobijeđuju masivna, muška, velika, impresivna stabla i tako je bilo i ovaj put.
Demonstracije su bile dobre, a Ryan Neil fanstastičan. Prvi dan je radio na boru, a u nedjelju na moje veliko iznenađenje na mediteranskoj biljci - somini - Juniperus phoenicei. Naš Lutajući Reporter (čitaj: Seba) je žurio na avion, pa na žalost to nije snimljeno, pa čete mi morat vjerovat da je bilo još bolje nego prvi dan, puno više priče je bilo i o hortikulturi....
Andrija i ja (i Matija) smo prisustvovali na gala večeri za izlagače u subotu navečer. Za stolom smo sjedali sa Pallom, Sergeom Clemenceom, Ryanom Neilom i Tonyjem Ticklom. Bilo je urnebesno uz crno i bijelo vino
. Tony Tickle je potpuno lud u najpozitivnijem smislu te riječi. Imala sam osjećaj da sam u nekoj ispaljenoj britanskoj humorističkoj seriji ... još u kombinaciji s Walterom
. Posebno mi je drago što smo imali prilike bolje upoznati Ryana.
P.S. Samo mi nije jasno kako ću sutra na posao i u svakodnevnu rutinu
P.P.S. u prilogu reklama za belgijsko pivo