Dragi forumaski kolege, moram priopciti, za mene, jednu vrlo tuznu vijest. Moj Đuka, vrlo je izgledno, je na samom kraju svojeg zivotnog puta. Platio je cijenu mojeg neznanja i nestrucnog rukovanja. Bez obzira na moju ljubav prema njemu, trud i pokusaje, bez obzira na pogresne upute koje sam dobio sa biljkom, ne bjezim od svoje krivice. Ubio sam ju. U samo nepunih 6 mjeseci. Jedno lijepo drvce, sa svojih 100-200 listica, ostalo je na samo nekoliko koji nece jos dugo...
Ne mislim odustati od (bonsai) hortikulture, osjecam se duzan prema Bogu, tj. Majci Prirodi, oduziti za Đuku. Na koji nacin, jos neznam, a sad mi je i tesko o tome razmisljati...
Vama svima najveca hvala na nesebicnoj pomoci i savjetima. I zasad, zelim Vama i Vasim drvcima i biljkama sretne bozicne blagdane.
Pozdrav