Vrlo je mala granica između toga da se čovjeku ne da nekaj organizirati i toga da ipak uđe u taj posao. Mislim da nam nakon svakog druženja nije bilo žao što smo se dali nagovoriti na tako nešto. Evo, nakon ovog druženja osjećaj je nekako ispunjujuć (ne možda kao kad smo rpvi put bili s Pallom, ali vrlo slično tome). Nekako smo sad svi poznati, sve nekako funkcionira s puno manje stresa, pa sve još ima neki bolji 'štih'.
Nemogu se otet dojmu da bi s Maurom moglo biti fenomenalno. Samo mislim da ipak moramo pitati one u Bistri (to bi mogao ti Mario) da imamo neku sobu tamo za svaki slučaj ak ovak lijeva kiša. Ne treba nam ona najveća, može bilo koja prostorija, samo nek je toplo i suho.