dakle provjerila sam. Kultivari Acera namaju klijave sjemenke i jedini način da se razmnože je vegetativno. Može se na nekoliko načina. Jedan najjednostavniji je povaljenicama. Za to treba malo više prostora. Uzme se jedna niska grana, zareže na jednom ili nekoliko mjesta i pokrije zemljom. Važno je da kraj grane na kojoj je lišće bude iznad zemlje. Ovaj način je dobar i uspješan jer je stres uzrokovan dehidracijom sveden na minimum te su svi minerali i ostali nutrienti potrebni za rast korijena dostupni u zemlji. I prozračivanje je u zemlji odlično. Zamjerka ovoj metodi je svakako što se vrlo teško, gotovo nemoguće, primjenjuje na debelim granama koje nije moguće savijati, a pogotovo na samom deblu. Tada se može raditi zračni layering. Mana mu je što je nemoguće 'odglumiti' uvjete pod zemljom i svakako vlaga koja je konstantno potrebna. Prema literaturi koju sam pročitala čini se da kod nekih kultivara bas i nejde najlakše. Važno je maknuti s debla veći dio kore da ne bi došlo do ponovnog kalusiranja. Treba znati i odabrati pravi dio na deblu. Pronaći mjesto nodija, tamo gdje izlazi potencijalni pup i taj dio očisti od lišća i manjih grana ako postoje. Neke preporuke su da se na taj dio stavi hormon za zakorijenjivanje, no to se i ne mora. Ne može štetiti to je sigurno. Radim s tim hormonima svakodnevno u laboratoriju za uzgoj biljaka u in vitro uvjetima i ovaj koji se može kupiti u ducanu je malih koncentracija, odnosno nije 100%tni. E sad, čini se da je sphagnum mahovina tu dosta važna. možda sadrži u sebi nešto minerala i drugih nutrijenata koji se nalaze u tlu pa dobro 'odglumi' tlo. A i kiselost je očito odgovarajuća. Dakle namočeli i ocijeđeni sphagnum na ranu, preko njega najlon dobro učvrščen iznad i ispod rane. Mahovina ne smije nigdje viriti izvan najlona jer će se sve vrlo brzo osušiti. Jedna važna stvar, koju smo mi fulali, je da ne smije biti na suncu ako nije preko najlona stavljena folija. može obična aluminijska. I bolje da sama biljka nije na izravnom suncu. Ispod najlona voda može na suncu gotovo zakuhati. a to bas i nije neko imitiranje prirodnih uvjeta zar ne?! Redovito provjeravati da je ne ošusi mahovina. Vrijeme koje treba proci za povaljenice za kultivare Acera je dva ljeta, dakle godinu i pol. Mišljenja sam da i sa zračnim layeringom treba biti strpljiv jer nisu baš brzi. I onda pričekati do jeseni ili čak drugog proljeća da se odvoje od matične biljke. Nisam pronašla niti jedan podatak o tome da kultivari Acera imaju loše korijenje pa mi je nad glavom veliki upitnik što se toga tiče. Možda netko ima neke konkretne podatke o tome? Treća metoda su reznice. To nama baš i nije interesantno jer se moraju raditi iz mekog dijela, dakle mlade grančice. A nacjepljivanje je najbolji i najjednostavniji način za kultivare Acera, ali to nije za bosaije bog zna kaj.
