, jer je cijena veća samo iz razloga jer su teže nabavljiva a ne zbog same kvalitete.
To otvara jako široko polje za raspravu, jer koliko uopće vrijedi bonsai, koliko vrijedi slika, skulptura? Onoliko koliko je netko spreman platiti, to su umjetne vrijednosti, nametnute od trgovaca i mešetara. Bonsai je za nekoga - jooj baš je to zgodno- a za nekoga smisao života.
Van Gogh, Picasso... neke njihove slike se prodaju po stotinjak miliona dolara zato jer je netko rekao da toliko vrijede. Ne kupuju ih ljubitelji umjetnosti nego mešetari koji ulažu novac u sigurno. Klimt do prije deset godina nije vrijedio ništa, no dobro vrijedio je ali je u posljednje vrijeme postao popularan iako je mrtav već stotinjak godina.
I sad se postavlja zgodno pitanje. Nitko nije prepoznao njegovu kvalitetu osamdeset godina od njegove smrti a onda odjednom svi su ludi za Klimtom i njegove se slike prodaju isto po stotinjak milona dolara. Odjednom je kvalitetan i fenomenalan.
A isti je kao i prije, jednako kao i Van Gogh koji je za života slike prodavao jedino bratu.
Cijena umjetnosti i bonsaia, nije cijena za ljubitelje nego za mešetare i one kojima to služi kao reklama. Pogledaj platio sam milion dolaza za obično drvo...ali vrijedi i više. Sto miliona dolara za sliku zato što obožavam Picassa, mojne srat. Platio si toliko jer ćeš zaraditi, jer vrijednost raste.
A vrijednost raste dok sve skupa ne pukne kao mjehur od sapunice i dok netko ne vikne da je car gol.
