Ima nešto i u gledanju stabala.
Mislim da ga treba promatrati kao kompaktnu cjelinu, sa svih strana da bude uvjerljiv, naravno.
Neki promatrači ne gledaju tu cjelinu i ne osjećaju svoj dojam stabla, već racionaliziraju, ulaze u detalje krošnje i traže neke nazovi greške. To je dobar način da se "propusti" stablo.
Osim toga fotografija je 2D prikaz nečeg trodimenzionalnog, pa ono što na slici izgleda kao "križanje grana" gledajući frontalno, u stvarnosti je grana na svom mjestu koja daje dubinu ili koja gledama iz drugog kuta stoji na svom mjestu!
Evo nekidan smo bili kod Maria. Borovi smu mu bili složeni skladišno-zimski da im nismo mogli prići sa svih strana, i opet mi se potvrdilo da kod tako kompleksnog materijala su slike samo sjenka punog karaktera stabla koji se može doživjeti jedno uživo.