Evo i ja sređujem misli... bio je ovo prilično naporan vikend, pozitivne vibracije pršte na sve strane.
Znam da se ovo ne može uspoređivati s onom euforijom i prosvjetljenjem koje sam doživjela na prvoj konvenciji, no ova 'staloženost' mi se počinje sve više sviđati. Počinjem čuti ono što prije nisam čula, počinjem gledati ono što prije nisam primjećivala i pamtiti ono što prije nisam niti shvaćala kao nekuvažnu činjenicu ili podatak.
Evo nakon što je Pall otišao u nedjelju na spavanje Čajko, S i ja smo još raspravljali o vikendu. Uvijek se stijeće dojam kako je nedjelja razvodnjeli dan. Mislim da je to djelomično istinito, no valjda smo svi već umorni i popodne se posebno to pretvori u unuzvjereno piljenje u jednu točnu ili čakulanje po grupicama. Manje se radi. I Pall je već umoran pa ga nekako ne iskoristimo dosta. No to je valjda tako. Mislim ja je jutro u nedjelju bilo fenomenalno. Željela bi ukratko sumirati trenutke mog prosvjetjenja (vjerojatno je nekima to bilo jasno već i od prije).
1. Mario i njegov grab: posebo sam si zapamtila kako formirati grane (usmjeriti ih) prema prvoj grani. Sve glavne grane usmjeravaju se prema gore, a onda sekundarne i tercijarne prema dole. I gle, baš kad sam o tome raspravljala pogledam kroz prozor na jedan orah i vidim točno to. Da ljudi, tako stvarno drva izgledaju i tako ih je građena krošnja. To je moje prvo prosvjetljenje...
2. Naša rašeljka: svako bi pokušao veliki rez što više kamuflirati, sakriti. Ali ne. Veliki rez, velika rana uvijek će biti ružna i stjecat će se dojam da ju se shtjelo sakriti. Zašto ne iskoristiti upravo taj 'masakr' u našu korist. Pall predlaže razanje tako da se rez vidi napola i onda taj raez zanimljivo izdrilati. Pun pogodak. Moje drugo prosvjetljenje.
3. Čajkova bukva: loš neari, dobra krošnja. Margotiranje!!!??? Blink, blink...n nisam mogla vjerovati, niksad se toga ne bi sjetila, a kamoli imala hrabrosti napraviti. Odlično rješenje za vrstu koja odlično reagira na margotiranje... Moje treće prosvjetljenje
Takvih bi blinkova prosvjetljenja sad mogla navesti mnogo. To je sad ono što nam treba, konkretni savjeti oblikovanja, odabiranja posuda, najboklja rješenja. To je ono što nas s WP jiš čeka da naučino, potvrdima, savladamo. Već se veselim drugom susretu s njim. Prekrasno je vidjeti kako takav majstor prepoznaje napredak (enorman napredak) svojih učenika. Nije da ne godi.
I nije da baš nemamo kaj pokazati... osim odličnog iskopanog materijala imamo ( mi u hr) i najbolju hederu u europi, ako ne i u svijetu, a i Piceu glaucu 'Conicu', a bome i jednu od najljepših azalea, najljepsu Pistaciju, zeleniku
Pa nek si oni veliki bonsaisti misle... Čuvajte se mi se tek zalaufavamo!!!!