Sinjor Don Kihot, ::)
Koliko vidim da si iz Zagreba, i pretpostavljam da misliš na naš domaći koji raste okolo Zagreba, nikad ne znam jel kitnjak ili lužnjak.
Ja sam ih nekoliko pokušao na gruntu, 30Km od Zagreba u Vukomeričkim goricama, i nisam bio zadovoljan postignutim, pa sam ih pustio da rastu slobodno.
Nema neke veće filozofije, bitno je da je stariji od 5 godina, da ima razgranato korjenje i da mu se slobodno može odrezati centralni korijen. Međutoa, problem je sa listovima i rezanjem. Listovi su toliko tvrdoglavi da se jako teško daju smanjiti, skoro neprimjetno, a preko ljeta pobijele od pepelnice. Uzalud sam prskao fungicidima, svaki novi listić pobijeli prije nego pozeleni. Čak sam ih nosio u ZGB, na balkon, reko, u blizini nema drveta zaraženog pepelnicom, ali sve jedno. A koliko sam skužio i ne podnosi povratni rez, grana se jednostavno posuši.
Opet međutoa, zato postoji Quercus Ilex, Česvina ili Česmina ne znam točno, koji je autohtoni u Primorju i Dalmaciji, i koji je otporan ko, neznam što, zimzelen a kad malko ostari listići mu se genetski smanje tako da liči maslini, odnosno vrbi. Ja sam ih nekoliko nabavio na jedno sajmu cvijeća kao mladice koje su prodavali šumari iz Crikvenice, a i nekoliko malaca sam iskopao prilikom godišnjeg na moru. Sve je to još mlado, ali imam ja vremena.
Tako da to preporučam Quercus Ilex svima koji bi htjeli HRAST.
P.S.
Imaš pozdrave od Sančo de Panse.
