Molila bi Dudu da malo priskoči u pomoć i objasni kako uopće dolazi do toga da biljka na granama pušta korijenje?
To nije ništa neobično u prirodi. Biljke se bore za sebe najbolje što znaju. Važno je napomenuti da će biljka pustiti korijen tek ako je grana zatrpana. Zašto? Sigurna sam da ste primjetili (kao vrsni bonsaistima to vam sigurno nije promaklo) da svaka grana na sebi ima 'oka', male crtice po granama. To su otvori na kori - lenticele. Na takvim dijelovima grana biljka komunicira s vanjskom okolinom. Ukoliko granu ukopamo u tlo, biljka će na tim mjestima koji su joj služili za zrak (a sada ti otvori evidentno više tome ne služe) počet razvijat ono što se i razvija pod zemljom - korijen.
Ono što S kaže da se može oštetiti kora tako da se grana brže i bolje zakorijeni je točno jer oštećivanjem kore mi sami napravimo još više tih otvora, od živog dijela grane prema van, gdje se može poptaknuti razvitak korijena. Korijen se neće razvijati na mjestima gdje nema otvora. Na tim dijelovima ja sloj mrtvih stanica (pluta i ostalog) predebeli odnosno mrtve stanice koje grade vanjski dio kore ne trebaju niti vodu niti hranjiva (jer su mrtvi) pa nemaju niti potencijala da potaknu razvoj i rast korijena.
Naravno da se treba ta zakopana grana ostaviti lisnom masom izvan tla kako bi kolanje sokova kroz granu bilo nesmetano.
Biljni organizam je takav da raste cijeli život i 'smišlja' sve moguće načine kako da si olakša dobavu potrebnih tvari, tako će i jedna ukopana grana počet razvijak korijen jer će na taj način lakše dolaziti do vode i minerala.
Ono što sam pokušala pronaći po literaturi je slijedeće: iz kojeg razloga su neke biljke jednostavnije za ovaj način vegetativnog razmnožavanja, a neke uopće i vrlo malo reagiraju na njega. Posebnih podataka o tome nisam našla, ali sigurno je da jedan od razloga leži u anatomskog građi stabljika.
