Ja sam bila uvjerena da je jedino pravo drvo koje mogu naću u prirodi ono koje već izgleda kao drvo. Pa kad smo S i ja išli tražiti drva prvi put ja sam mu stalno pokazivala neke mladice od godinu dvije dana i bila sva puna sebe kak ja znam pokazati ono pravo!!! Čak smo neka morali i iskopati. Onda sam iz botaničkog dovuka tonu mladice od kojih ćemo raditi bonsaije. Strašno. Još su sad neki po teglama uz cvjeće. Većinu smo ipak pobacali. To su doslovno bili npr. mali juniperusići, sjećam se jednog horizontalisa, koji je bio dugačak oko 10, a visok oko 4 cm. Čak sam ga išla oblikovati i stavljala sam da nadobudno na kamenu posudu na kojoj se vrlo brzo osušio. Nije čudno jer je oko sebe ima dvije žlice zemlje koja se osuši za pola sata nakon zalijevanja.
