Prilažem svoj nemali doprinos temi krvavih početaka...pokušavam zamisliti iskrenu sablazan i zatomljeni krik

zastao u grlu

svih istinskih zaljubljenika u bilje nakon pomnijeg...čak i površnog pogleda na prvu fotku...
godina 1994...carpinus betulus R.I.P. iskopan sredinom ljeta, posađen u bonsai posudu u blato, defoliran i požican. (vrijeme nisam gubio)

Pazi pokret debla...talenat je vidljiv odmah...izdaleka

ovo siroto drvce ima toliko žice na sebi da se kora ne vidi nigdje, ni u tragovima

a tek pozadina...

ajde, nije baš da drvo nema nikakvog potencijala, ako si date malo truda, primijetit ćete nebari...iako je najbolji dio pod zemljom, u blatu
