Subotu smo proveli kod Waltera Palla. Plan je bio krenuti u Munchen i vratiti se u jedan dan. Dakle, kretanje u 03:00 ujutro (strašno je probuditi se u 02:00 sata, pogotovo ako još nemreš spavat niti tih dva-tri sata koliko ti ostaje zbog uzbuđenja i tone misli koje ti se vrte po glavi). Vožnja do Munchena...oko pet i pol sati...500km.
A onda slijedi...kraj. Krah svih naučenih, znanih i neznanih bonsaističkih vrijednosti i očekivanja, rušenje bilo kakvih dosadašnjih bonsaističkih vizija...zbunjenost...izgubljenost...dezorijentacija...pomiješana s laganim bolom u želucu i nagonom na povraćanje. Pallov vrt. Ulazite u jedan drugi svijet, neznan, nepostojeći, od ljepote i nevjerojatnosti se ne snalazite. Ne znate što bi trebalo prvo vidjeti, gdje ići, što pitati...U tom nevjerojatnom, suludom vrtu nepojmljivih kreacija drveća izgubljeni ste. Tamo vrijeme prolazi nekim drugim tempom. Nikada nisam vidio ništa slično. Uvjerljivost i kvaliteta kreacije su gotovo nepojmljivi. Potrebno nam je svima bilo privikavanje prva 2 sata da počnemo funkcionirati i nešto gledati. I svak od nas četvoro ispričao je poslije sličnu priču. Šok ljepotom, kreativnošću...frascinacija i nevjerica.
Da prestanem sada s ovim slijedom figura koji nastoji barem blijedo opisati našu fascinaciju Pallovim vrtom...
Vrt je fantastičan, biljke su nevjerojatne, od malih bonsaija, sohina, do ogromnih grandioznih drva, prastarih pinusa, juniperusa, picea, bjelogorice kakve hoćete...uglavnom...sve.
Suludo je ponavljati da slike ne mogu prenijeti pravi dojam toga drveća jer...NE MOGU. Niti približno. Zašto? Zato što ja svo to njegovo drveće znam s fotografija već odavno, i vidjeti to u živo nije niti slično. Nevjerojatno iskustvo. Međutim, pošto su ove blijede fotografije jedino što je moguće podijeliti s Vama, to ću i napraviti.
Samo da još kažem...u tom vrtu postoji oko 500 (čitaj:pet stotina) bonsaija svjetske klase, i još oko 200 (dvije stotine) prebonsaija koji će to tek postati.
Foto
