Pristup oblikovanju bonsaia

[Mario]

Vidjet ću s vremenom, tek sad je (prije 10-15 dana) počela bacati povratno, pa će mi novi izboji dati i nove ideje i poglede.

Da da i kod nas je tako. Obično napravimo virtual kao nekakvu trenutnu viziju krošnje, a kako kako rastu novi izbojci i stabalce mijenja izgled tako se obično i promijeni konačna vizija, pa onaj virtual s početka priče postane primjer kako NE oblikovati stablo ....

Mislim da je to dobro. Ne treba stablo kalupiti u neke svoje vizije, već obratno.... osluhnuti što stablo "kaže" pa samo malo doraditi....

Iako ova rečenica, izglada usput rečena... vrlo je teška i iz nje bi se mogao napisati opširan odnos čovjeka prema Prirodi, a pogotovo drvima koja su nam i bit interesa. 

A to što kažeš je zanimljiva tema (meni) i ko zna možda jednom i otvorimo posebnu temu o tome.

Malo povoda, trebalo mi je za novu temu!

"…Ne treba stablo kalupiti u … neke svoje vizije… već obratno.... osluhnuti što stablo "kaže" pa samo malo doraditi.... "

Ako se ne varam, bonsai umjetnost, počela je tako što je čovjek želio u svoje okruženje dovesti dobrotu Bogova koji se prema vjerovanjima, kreću u krošnjama drveća. Religiozni pristup, davao je vrlo malo prostora za neke osobne vizije kojima bi se drvo stilski oblikovalo. Preuzeti su oblici koje je čovjek prema vjerovanjima, nasljeđivao generacijama. Bor je bio stanište najvišeg Boga, i njegovi oblici su bili toliko sveti da ih se nije smjelo dirati, osim, drvo prenijeti u posudu. Kasnije modernije religije, počele su borove formirati stepenasto, prikazujući time stepenice koje vode u Raj/Nirvanu/Svetost/Blaženstvo….

Dakle, u početku bonsai umjetnosti, stablo se osluškivalo, dok se danas kalupi u:
vlastite vizije,
duševnu nadahnutost,
sebičnu samodopadnost,
želju za savršenstvom,
oponašanje Prirodnog,
apstraktni izričaj,
suvremeni okoliš,
grotesknost stvarnosti…..
Osobno bi želio, osluškivati što mi to drvo želi reći i što mi to govori… Koliko ću uspjeti u tome, zavisi od raznih izazova, s kojima ću se suočiti. Naravno kao i svatko od nas!

Od samog početka mojih bonsai zanimanja i entuzijazma, nisam previše značaja pridavao pravilima koja su nametnuta iz Japana (ispravite me ako griješim). Prvo sam, poučen iskustvom, znao da prijevod s nekog drugog jezika, ne može kvalitetno prevesti što nam pisac govori, a pogotovo ne može prenijeti duh naroda koji nam to govori uživo… recimo neki japanski majstor na radionici, demu, kritici…

Nisam fanatik i ne usmjeravam se prema počecima bonsai umjetnosti kako bi u drvu vidio Božanstvo i štovao ga ideopokloništvom. Nisam umjetnički navudren da napravim remek djelo kao neka drva koja se uspoređuju s radovima Picassa i Dalia…
Ono što primjećujem je to, da mi jedno te isto drvo, "svaki dan" govori nešto drugo, nešto novo, no svaki put sve "bolje". Ovo bolje je pod navodnicima, jer može biti samo subjektivnosebično!
Sretan sam što je to tako, uživam u tome, prepuštam se kontaktu s drvetom, koje vremenom prerasta u bliski odnos (…vi perverzni, ne budite maštu!).
Odnos koji me na neki teškoopisiv način, čini sretnim!!!

[DonQuijote]

Ako se ne varam, bonsai umjetnost, počela je tako što je čovjek želio u svoje okruženje dovesti dobrotu Bogova koji se prema vjerovanjima, kreću u krošnjama drveća.

Sada mi je puno jasnije zašto Krešo Tubikanec u krošnji jednog svog pinusa ima figuricu Tarzana.
Koliko simbolike u tome

[Mario]

Počeo sam sam sebe loviti da na pamet znam, na kojem drvetu je kakav raspored grana... nisam siguran da je to zdravo, jer znati svaki pup na 70 drveta  .... tanke su granice!
Imate li vi osjećaj da vam drva govore što žele? Ajde ne sramite se priznati!

Marija je napisala da osluškuje što drvo "kaže", dakle očitovala se 

E, sad ono ...kalupiti u svoje vizije...
Nikom ne mogu zamjeriti što to radi i radi na svoj način, sve dok su vizije njegove vlastite. Bum interneta, uzrokovao je i bum bonsai entuzijasta, a kad nešto postane masovno, onda se stvore temelji za sličnost vizija i možebitno kopiranje. Dakle opet, ako smo realni, nemamo pravo nekog prozivati što drvo lići na neko već viđeno.
Napraviti od drveta nešto ružno, da bi kasnije bilo lijepo... ne liči li to malo na K1 ili Pride? .... iskreno, meni i neka gotova vrhunska drva izgledaju kao masakrirani gladijatori 
No to sam ja, a nekom drugom je to božanstveno djelo.
Želim reći da se današnjim ubrzanim načinom života kad se informacije šire u milisekundama, i bonsai umjetnost širi i postaje razgranata na velik broj stilova, neusporediv sa nekim tradicionalnim počecima u kojima je određeno nekih desetak. To je dobro, jer Priroda je neponovljiva, originalna i tvorac jedinstvenih kreacija.

[Kiki]

Još jedna zanimljiva tema obožavam take  koje potiču raspravu 


Ja sam jedan od onih koji vjeruje u svašta, pa tako i u nadnaravna biča( Elfove, Zmajeve ... )

Pošto do sad čovjek nije ukrotio prirodu i naravno da nikad neče, moje je mišljenje da se drvo oblikuje samo i da baš kao što se tu spominje ono nam govori kako želi izgledati 

Možda malo ludo zvuči, al je tako. Ja imam jednu biljčicu još je mlada i mislio sam ju oblikovati u neku vrsu pognutog stila, malo spiganu ... ,a onda je preko noči iskrsnula grančica na najmanje očekivanom mjestu potpuno izvan te vizije. Sad više nemam viziju pognutog drvca koje je nemilosrdno izloženo vjetru i svim ostalim neprilikama, več drvo bujne krošnje i idiličnog izgleda.

Drvo treba slušati i s njim ostvariti odnos ( naravno platonski  ). Neki narodi su vjerovali da su drveča sposobna ako nisu zadovoljna s mjestom di obitavaju "premjestti svoje korjene" na daleke udanjenosti tj. ko u filmu LOTR: Dvije kule hodati kao Ent-ovi . Zamislite da se probudite u 4 ujutro i vidite bonsaji kako kida  daje petama vjeta  . Al dobro šalu na stranu.

Mislim da pristup oblikovanja bonsajiu ovisi o osobi kakva je, kakav je imala život, dogodovštine i sve ostalo što nas oblikuje kao osobe jel ako smo vedri takva če nam bit i drvca, a ako smo tmurni i drvca če biti jel ipak smo mi " Umjetnici " koji ima dajemo taj individualizam, al nam u tome i sama priroda  daje neke ideje koje nikada nemožemo pogoditi 100%

[Mario]

Svaki početnik, pa i ja... gleda "brdo" fotografija bonsaia po netu i časopisima i želi što prije napraviti takvo drvo. Vjerujem da su ta drva takva, samo za potrebe izložbi i fotkanje. Vlasnici ih sigurno nakon šminkanja, ostavljaju da slobodno rastu i budu pomalo neuredni, jer grijeh bi bilo maltretirati jedno vrhunsko drvo da uvjek izgleda savršeno.
Opustite se, ako danas nemate savršeno drvo... s vremenom će vam ono samo reći da to želi biti, a vi ćete to znati prepoznati.

[Mario]

Mnogi od nas zapravo nisu u stanju otkriti zašto im se nešto sviđa i što bi željeli postići i napraviti od drveta. Većinom se oslanjaju na to što će kritičari reći. Komentirati neko drvo, usuđuju se jedino ako dolazi iz Japana, jer to se podrazumijeva da je dobro. Njihova nesigurnost proizlazi iz straha od kritike. Gomila pročitanih knjiga sa pravilima koja su sam Japan stavila u okove i onemogućile razvoj umjetnosti bonsaia. Bonsai je najlakše plasirati na tržište, ako dolazi iz azijskih zemalja, ako je rađen prema pravilima bonsaia i jedino je to bonsai, sve ostalo to nije jer odudara od pravila. Upravo ta pravila, stvaraju gomilu jednoličnih drva koja preplavljuju trgovačke centre Evrope i oduzimaju duševni doživljaj gledatelja, koji je jednom vidio jedno drvo, vidio ih je sve. Ta komercijalna nota za neke od nas je neprepoznata u riječi pravila, iza kojih se skriva.
Zapadni umjetnici općenito, od samih početaka teže naglasiti što više detalja i treću dimenziju u svojoj umjetnosti, dok istočni umjetnici izbjegavaju detalje i u svemu naglašavaju minimalizam i dvodimenzionalnost. Opće prihvaćeno je da preporučeni omjer kod bonsaia iznosi 1:6. Zar sve drugo nije bonsai? Naša kultura, kao normalno kroz generacije, navikla je na detalje i bogatstvo prikaza umjetnosti. Tradicionalni bonsai je nešto što u ovim trenucima doživljava revoluciju. Istok okovan tradicijom, naspram slobodnog zapada koji svakim danom rađa nove umjetnike bonsai kulture. U bonsai svijetu, dugo je trebalo da se prihvati literarni stil oblikovanja bonsaia. Sve više viđamo drva u omjeru 1:2, a bonsai će biti kad se netko odluči napraviti omjer 1:0,5. Bonsai je umjetnost koja traži slobodu svakog koji se bavi bonsaiem. Raznolikost pristupa je nešto što svatko od nas treba gledati bez predrasuda i dozvoliti da postoji i drugačije viđenje od njegovog, kako ga sami ti vole zvati tradicijonalnog.
Osim nekoliko japanskih majstora, kompletna japanska scena usmjerena je na komercijalnu stranu bonsai umjetnosti. Koliko god je bonsai iz Kine prenesen kao duhovni odnos čovjeka prema Prirodi, toliko je sada potonuo do dna i u velikom postotku bonsai u Japanu gleda se kroz materijalnu stranu biznisa.
Zapadna kultura razvija jedan potpuno novi smjer bonsai umjetnosti, iako će neki reći da kopiraju japanski stil i da su jedino ta drva bonsai. To je isto kao da netko kaže da Kimura kopira japanski stil. Kimura je po meni avangarda bonsaia i jedinstven je.
No vratimo se na zapadne majstore i entuzijaste. Bogate evropske šume i Prirodna prostranstva sve više zaokupljaju bonsai zanesenjake. One koji bez obzira na sve stilove, razvijaju neke svoje vizije i prenose ih u oblikovanje bonsaia za 21 stoljeće.
Namjerno ne spominjem imena (osim Kimure) jer ovo je moje viđenje i sigurno se razlikuje od ostalih viđenja, a svatko tko uopće pročita ovaj tekst, razumjet će o kome i čemu se govori.
Neizmjerno me raduje što se HR bonsai scena pomaknula u svim smjerovima. Sve je više kontroverzi i to je dobro. Oni koji su spavali, imaju šansu probuditi se ili pak ostati okorjeli borci za očuvanje magle koja ih obavija. Oni koji su se probudili, udišu zrak punim plućima i slobodoumno pridonose revoluciji bonsaia. Neki novi klinci, spremno hvataju korak u svim smjerovima. Sve je to odlično i poželjno, neka vjetrovi iz svih smjerova pušu u jedra HR bonsai scene.

Uživajte u svemu što radite…

Hvala svima koji su čitajući došli do ovog retka. 

[Andrija Zokić]

Ja to vidim ovako. Ako na bonsai gledaš kao zanatlija onda postoje pravila po kojima se krotiš i kojih se držiš, a ako na bonsai gledaš kao umjetnost onda je kreativnost i traženje nečega novoga temelj tvoga razmišljanja. Grci su davno uspostavili neka pravila u kiparstvu koja su do danas srušena milion puta.

[Mario]

Ja to vidim ovako. Ako na bonsai gledaš kao zanatlija onda postoje pravila po kojima se krotiš i kojih se držiš, a ako na bonsai gledaš kao umjetnost onda je kreativnost i traženje nečega novoga temelj tvoga razmišljanja. Grci su davno uspostavili neka pravila u kiparstvu koja su do danas srušena milion puta.

Odličan primjer sa kiparstvom. 
Ukročeni zanatlije i kreativni umjetnici 

[Mario]

> i pobjednik je...

Dobro jeli sad ovo tradicionalno, prirodnjačko, moderno, avangardno ili nešto sasvim drugo?
Ako se ne varam, literati stil ne spada u tradicionalni bonsai, kao stil prihvaćen je u modernoj povijesti bonsaia, a drvo je pobjedu odnijelo u kategoriji klasičnog stila.

Jooooj kako volim biti živ i živjeti u doba ove revolucije bonsai umjetnosti!!!


A od svega, najviše mi se dopao post >Hans van Meera

[DonQuijote]

Nemam sad vremena sve to čitati i prevoditi, ali moram priznati da mi je ovo drvo totalno bezveze, ali ono totalno.

[Aleksa]

Nemam sad vremena sve to čitati i prevoditi, ali moram priznati da mi je ovo drvo totalno bezveze, ali ono totalno.

I meni... Skroz glupavo... 

[Mario]

Postoji jedna fino upakirana crtica u poimanju bonsaia. Neki skoro sve iz japana trpaju u klasičan/tradicionalan stil bonsaia, a u ogromnom broju slučajeva radi se o možda novom terminu... KNJIŽNI BONSAI.
To bi bilo nešto slično onome što je Andrija rekao... zanatlije rade prema uputama... čitaju knjige... knjige šturo iznose pravila.
Po tim pravilima najlakše je objasniti izradu stolice:
1. mora imati 4 noge
2. mora imati plohu za guzu
3. mora imatinaslon.....ako to želimo

I sve će stolice izgledati copy/paste

Nadam se da sam za večinu bio jasan 

Dakle knjižni bonsai smo definirali.... a onaj tradicionalni.... što više gledam japanska drva, ljudi moji pa tam nema veze oblikovanje i ono kaj pišu knjige.
Neki su baš fino ostali podojeni i zatupljeni 

"Blago onima koji progledaše" 

[Marija]

Dakle knjižni bonsai smo definirali.... a onaj tradicionalni.... što više gledam japanska drva, ljudi moji pa tam nema veze oblikovanje i ono kaj pišu knjige.
Neki su baš fino ostali podojeni i zatupljeni 

"Blago onima koji progledaše" 

Da, da ... i Pall ne to fino rekao negdje na 5. stranici na forumu.

Jedno je sterilni knjiški stil kojega se drže oni taletnirani u početnim fazama bavljenja bonsaima i netalentirani - cijeli život, a na drugoj strani je tradicionalni i naturalistički stil koji imaju brojne dodirne točke..... gle čuda 

Sukob i agresija oko toga su izmišljeni od strane ovih netalentiranih, koji ne poznaju sve okolnosti bonsai kulture, posebno ne japanske, ali prave se da sve znaju ... i nametnuli su se samo agresijom i ničim drugim.

Ja to ništa ne kontam (ali imam namjeru skontat, pročitat i shvatit razvoj bonsaija u Japanu   ), ali radim stabla po filingu i baš mi je dobro 

[helleborus]

Malo sam čitala... meni je dolična rečenica (više ne znam koga) da je bonsai drvo u posudi, a kakvo će ono biti nema puno veze s japanom, prije bi se mogla povući veza s Kinom s obzirom da bonsai od tamo vuče korijene. Drugo je to kaj se japanci izmislili pravila, kojih se očito malo ko strogo drži, ali svi su jako pametni. Mislim na one koji komentiraju japance i pravila kao alfu i omegu bonsaija.
Drugo je ovo kaj ti Mario veliš, knjiški bonsai. To je jako zanimljivo. Vjerojatno kad u životu nisi ništa vidio, ili vrlo malo, kad ti je sve sevirano jednostrano onda počneš razmišljati na način koji ti je dostupan, a to su knjige, bar prije bile. danas je zbog neta stvar malo drugačija, ali očito se naučeno teško mijenja, a drugačije još teže prihvaća.

Da drvo nije bog zna kaj, no valjda je fotka koma a u prirodi valjda očarava. Bar tak pišu neki vidioci,... pa iz našeg iskustva mogu reći da ne znam... možda je stvarno očaravajuće.

[Mario]

Da, da ... i Pall ne to fino rekao negdje na 5. stranici na forumu.

Jedno je sterilni knjiški stil kojega se drže oni taletnirani u početnim fazama bavljenja bonsaima i netalentirani - cijeli život, a na drugoj strani je tradicionalni i naturalistički stil koji imaju brojne dodirne točke..... gle čuda 

Upravo to, dodirne točke su nešto najnormalnije.
Ali ne, za one netalentirane, najumjesnija izjava je "... Pallova najbolja drva su japanski stil...." štoje i točno, ali nikako nisu knjižni stil koji je kod netalentiranih jednak klasičnom.... 

Sukob i agresija oko toga su izmišljeni od strane ovih netalentiranih, koji ne poznaju sve okolnosti bonsai kulture, posebno ne japanske, ali prave se da sve znaju ... i nametnuli su se samo agresijom i ničim drugim.

Točno, izmišlja se nešto neizmislivo... rijetki su zapadnjaci koji mogu razumjeti kultutru i tradiciju istoka (ne samo u bonsaiu), jer i sami istočnjaci sve više naginju zapadu i zapadnim poimanjima socijalnih odnosa.
Agresija netalentiranih je razumljiva, jer neznanje nije opravdanje, ali je povod za agresiju iz dubine ega.

Ja to ništa ne kontam (ali imam namjeru skontat, pročitat i shvatit razvoj bonsaija u Japanu   ), ali radim stabla po filingu i baš mi je dobro 

Dobro je informirati se, no tvoj i svačij filing iz osobnosti i vlastitog stava je ono najbitnije