... I tu po meni nema generaliziranja i pojednostavljivanja, kako bi mi to inaće željeli.
Naravno da nema mjesta generaliziranju, kao i u životu inaće.
Primjer dvije bukve, jedna sljemenuša druga žumberkuša. Sljemenska sa ogromno puno korijena, teško je podnjela stres presadnje i loše reagirala nakon listanja. Živa je no izgleda neugledno, sa čudnim listovima, no priprema pupove za iduću sezonu. Žumberačka bukva, izvađena sa nekoliko debelih korijena i na svakom par dlačica. Prolistala je višestruko bujnije i zdravije, kao da nije šokirana. Pupovi koje priprema, 3x su veći od ovih na prvoj. Omjer krošnje i pupova kod prve je bio 5:1 u korist korijena (slobodna procjena) dok je kod druge bio 10:1 u korist krošnje i pupova. Takvi omjeri su odprilike bili i kod grabova, koji sad tjeraju korijen van posude. No jedna treča več spomenuta bukva, nije imala sitnog korijenja, ali je imala ogroman broj pupova, kako rekoh, prolistala je i uvenula. Pravila nema, svako drvo je individualac u nekoj mjeri, ne opčenito.
Ključnu ulogu će tu odigrati i selektivnost u vađenju. Što više iskustva stićemo, to ćemo nalaziti bolji materijal i na licu mjesta procjenjivati što ima šanse nadvladati stres, a što ne.
Moja trenutna zapažanja su da na svakom drvetu treba ostaviti što više prošlogodišnjih pupova, a kako sad imamo čajkomlate, drvo odkopati što dalje od debla, pa kad izvadimo ogromnu balu, onda je raščešljati i vidjeti gdje možemo kratiti kablasto korijenje, da ostavimo što više sitnih žilica. Vađenje u kršu ne poznajem, a tamo vjerojatno vrijede neka druga pravila.