Nemam praktična iskustva s tim i takvim načinom rada, ali mogu malo filozofirati o tome. Sve je stvar biljnih hormona i kako oni djeluju. Nije mi neobično na raste dobro uvis i da ne baca sekundarne pupove jer joj uvijek ostavljaš vrh nedirnut. Na taj način auksini divljaju (oni potiču rast prema gore u visinu), a citokinini koji tek orezivanjem vrha počnu djelovati su zapostavljeni. Oni inače, a to već svi znaju, potiču grananje, stvaranje sek.pupova. Čuj
1. skidanjem listova smanjuješ mogućnost stvaranja hrane za tu granu,
2. inhibiraš citokinine, a potičeš auksine koji su u velikoj koncentraciji
3. kako skidaš listove biljka sve više ima potrebe stvoriti nove, no bočni pupovi spavaju, znači mogu rasti samo oni na vrhu
4. biljka pokušava stvoriti najviše hrane što može, dakle rapidno raste uvis da stvori više listova odnosno hrane
5. tako potićeš ubrzani rast uvis, odnosno odebljavanje grane dole, gdje i želiš da brže odeblja
Sve se čini vrlo logično. I dok je god biljka zdrava i dobro to podnosi vjerojatno će rasti ko luda (ta grana). Vrlo zanimljiva tehnika. Ja vidjela i grana kod bugenvileje je stvarno preko 2 metra, samo metar i 70cm duža od drugih