I sad, samo zamisli, imaš biljku, tek izvađenu, koja svojim oštećenim korijenom JEDVA uspijeva napojiti novu lisnu masu i nove izboje koji su strašni potrošaći vode, i bude vjetrovito vrijeme koje prilično agresivno isušuje biljno tkivo (samo se sjeti kako se veš brzo osuši na vjetru a kako kada je mirno), i u tom trenu još folijarno pognojiš što naglo poveća koncentraciju (minerala) soli u tkivima, dakle ako je povišena konc soli, to ti je kao da je snižena konc otapala (vode) zar ne, i što dobiješ, dobiješ "suhu" biljku, a stavr se najprije vidi na najudaljenijim dijelovima - lisnim rubovima. Osim toga, tu se folijarno gnojivo i najduže zadržava (znaš kak se voda uvijek skuplja na vrškovima listova kada vise pod težinom kapi ) a isušivanje je maksimalo ( jer je vrh lista kao dio biljke izložen vjetru najistureniji pa je odvođenje vlage i površina kontakta zraka s listom maksimalna), a doseg vode najteži (jer je to najudaljeniji dio gdje oštećeni jadni korijen treba "napumpati" vodu. Kužiš!! Mehanizam je i više nego logičan.