Zna se reći da bonsai stabalca jedva preživljavaju u premalim posudama, te da uslijed nedostatka mineralnih tvari i ne mogu narasti viši nego što jesu, te da je to ustvari tajna njihova nastanka. To nije točno. U prirodi često nailazimo na tkz. prirodne bonsaije, koji su nastali uslijed teških životnih uvjeta, nedostatka hranjivih tvari, vode i sl. koji rastu na liticama ili vire iz malenih škrapa. Sama priroda na taj način "proizvodi bonsaije", ali ne i čovjek. Stabalce u posudi ima idealne uvjete: pomno biranu mješavinu zemlje prilagođenu upravo potrebama njegove vrste, dovoljnu količinu vode, dodatno prihranjivanje u sezoni rasta sa mineralnim gnojivima obogaćenim svim potrebnim mikroelementima. Osim toga stabalce se svakih nekoliko godina presađuje u novu zemlju, te mu se orezuje korijen. Dokaz da je stabalcu dobro u posudi je i to što u njoj redovno proživljava izmjenu godišnjih doba, daje plod i cvijet....
Jedna od osnovnih tehnika koja se primjenjuje kako bi već formirano bonsai stabalce održali na određenoj veličini, ili "običnu" biljku učinili bonsaijem je ništa drugo nego orezivanje – tehnika koja postoji otkako se ljudi bave uzgojem biljaka. Orezivanjem se krošnja bonsaija zgušnjava i postiže fina struktura grana. Zašto bi orezivanje bonsaija bilo mučenje, a orezivanje vinove loze na rod nije, kada se u biti radi o istoj tehnici. Orezuje se i živica, začinsko bilje, penjačice, voćke i dr.
