Početkom veljače odlomija san ovaj klen iz kamena bez jednog jedinog korjenčića i posadija ga u drvenu kutiju u najgoru moguću miješavinu zemlje i pijeska.
Početkom travnja kad je sve već odavno prozelenilo a on nije davo nikakve znakove života odlučih se na neobičan potez.
Slika tog događaja nažalost nema. Izvadija san ovaj kamen iz debla, napravija rez na dnu,(sl.3) napudra neokora i vratija u tu istu ružnu zemlju.
Slike 4 i 5 napravljene su danas. Zbog Donove mantre ili ko zna zbog čega on je sve ovo preživija.
Neke grane su mrtve ali tri glavne su žive i svi pupovi na njima se lagano otvaraju.