Kad nitko neće, ja ću prva dati svoje osobno mišljenje i pristup:
osobine kvalitetnog materijala za vađenje:
1. dobar nebari (radijalno ili na pravu stranu ukoliko je stablo nagnuto)
2. pad promjera debla - stanjivanje od nebarija do vrha debla odnosno osnovnih grana
3. starost/kržljavost (da stablo nije raslo u normalnim uvjetima, već teškim uslijed čega je zdepasto-zakržljalo, a da je u isto vrije i staro. Nije dovoljno da je samo staro ili samo zdepasto, već oba uvjeta po mogućnosti trebaju biti kumulativno ispunjena)
Uz ovo nije loše ako stabalce ima par glavnih debljih grana (iako nije uvijek nužno, može se izvaditi i samo deblo), radi toga da sve grane na krošnji ne budu iste debljine, odnosno da se ne troši vrijeme za postizanje te razlike u debljini.
Kod svih biljaka, osim četinara, u trenutku vađenja mi je krošnja nebitna - izgrađuje se kroz godine, za razliku od ovih drugih faktora koji se teško ili nikako ne daju nadoknaditi.
Ne robujem striktno onim pravilima oko naizmjeničnim granama lijevo i desno i okolo debla ili ponekad tome da, ako se to dobro uklapa, na stabalcu iz istog mjesta na deblu rastu 2 grane.
Pored ovoga ranije navedenog kod stabla u uzgojnoj fazi za kvalitetu je bitan 4. oblik i struktura krošnje - posebno da odgovara karakteru debla. Da stil nije isforsiran, nametnut, već da je stablo skladno. Fina razgranjenost i stanjivanje grana prema vrhovima- za što su potrebne godine i godine....