Krošnja je ono što vidimo na drvetu i do sada smo na sve načine isprobali kako postići što bolju razgrananost koja će biti bliže ili dalje od debla, više ili manje izvinuta, kreirana do estetskog savršenstva koje će kroz oko, duši odavati ljepotu.
No možemo li u isto vrijeme dok radimo na krošnji, raditi i na korijenu? Teško! Literatura govori, a čitači prepisuju... drva se presađuju nakon toliko i toliko godina, zavisno od vrste drveta i od godina starosti. Drva se vade sa što više sitnog korijena, zemlja se smije ili ne smije ispirati, treba sačuvati mikorizu... i tako stotine savjeta.
90% korijena je ispod zemlje, 70% korijena služi biljci da se usidri, a samo 30% korijena, biljka koristi za transport hranjivih tvari, gore dolje kroz deblo, grane...
Kad drvo stavimo u posudu, uglavnom ga učvrstimo i time smo nadoknadili onih 70% sidrenog korijena. Od 30% hranidbenog korijena, nakon iskapanja drveta, ostao nam je vrlo mali postotak, a za dug i zdrav život našeg drveta u posudi, potrebno nam je dobiti 70% hranidbenog korijena! Može i više, a i manje, nije zakon.
Opet smo na početku teksta, krošnju oblikujemo škarama i klještima, a korijen se sam pati u posudi (iako mu je lakše sa novim substratima) i ovisi o godinama koliko ćemo biljku ne presađivati i kad ćemo joj ukloniti nepotrebne ostatke kablastog korijena koji joj je služio za sidrenje dok je rasla u Prirodi, a mi smo ga ostavili jer je imao dvije sitne dlačice korijena. Ne velim da smo učinili nešto loše, no možemo i bez toga.
Da ne bi sad sam sebe zapetljao, a i vas davio do smrti beskrajnim pisanjem nizova misli koje mi naviru...
Mješavine substrata smo diplomirali, prihranu vrijedno dajemo ispit po ispit, posude punimo svim tim, a ne poklanjamo previše pažnje izboru posuda. Jedni zagovaraju plastiku, drugi pak drvene sanduke.... one koji sade u tlo, ma neka samo sade...
Kad sam bio mlad i neiskusan, gorljivo sam zagovarao plastične posude, kad sam samo kao neiskusan, posadio neke biljke u drvene sanduke, i dalje sam ostao samo neiskusan.
Jedan grab, posađen u drveni sanduk, iste godine pustio je korijenje kroz spojeve dasaka. Ti korijeni su se počeli sušiti kad su došli u doticaj sa svjetlom, no korijena je svaki dan bilo sve više po spojevima dasaka. Jedino kaj sam ja mogao zaključiti je to da je sušenje korijena na vrhovima koji su ugledali svijetlo, potaklo rast novih korijena, kao grančica koje rastu kao sekundarne i tercijarne kad mi oblikujemo krošnju. Dakle već u prvoj sezoni, počeli smo dobivati više nego potrebno nam korijenje koje hrani drvo. Pogledao sam malo i literaturu, a znanost neka potvrdi ili opovrgne. Korijen u posudi, raste prema izvoru zraka i vode, a kad probije na svijetlo, auxini umiru i tako se potiče rast novog korijena u tami koji opet hrli ka izvoru zraka i tako se sam od sebe grana, dok mi radimo na granama.
Sad dolazi ono što može i ne mora biti prihvaćeno, no ja sam u to sve više uvjeren i jedva čekam sezonu lova na yamadorie da mogu djelovati. Drva treba saditi u sita (yamadorie naravno) ili barem u posude koje se koriste u akvaristici, za umjetna jezera.... !!!
…. Nakon ovih mojih razmišljanja, drugi dan sam razgovarao sa S&D i čuo da to postoji zapisano u knjigama, da to japanci prakticiraju, no osim razgovora i potvrde ove teorije o sitima, od S&D nisam dobio neku nabrijanu reakciju. Razumijem da za velika drva trebaju i velike rupičaste posude kojih na žalost nema za kupiti, pa će nam i drveni sanduci poslužiti puno bolje od plastike, koju želim što prije izbaciti iz upotrebe. OK ova drva koja su sad u plastici, neka i ostanu, ali sva nova ću saditi u drvo ili neku modificirano/rupičastu izvedbu sa drvetom.
Danas sam se sjetio da sam vidio japance kako stavljaju mrežu za dno u posudama, oko drveta dok rade margotu i u to sipaju akadamu ili nešto slično. Dakle i margota će se bolje prokorijeniti ako je u zračnoj posudi.
Ima li neko možda ideju gdje nabaviti veće zračne posude. Jedino kaj mi pada na pamet su one od voća i povrća, a i one za rublje… sve je to malo premalo, a pogotovo one za akvaristiku….?
