Naravno da sam pao u potok. To je bilo za očekivati prije ili kasnije, lijepo sam se okupao, Ispod jednog debla sam primjetio zanimljiv kamen napregnuo sam se da odmaknem to deblo i kada sam ga odmaknuo, pokuljala je voda sa zlobnom namjerom da mi smoči tenisicu. Kako sam to svakako želio izbjeći, elegantno sam skočio na drugi kamen koji je izgledao jako stabilno. Samo izgledano, naravno. To ste već sigurno naslutili. Opružio sam se dakle cijelom dužinom u tridesetak centimetara duboku vodu, na veliko veselje mog psa koji mi se odmah pridružio u zabavi i brčkanju.
Krasno, sva sreća da je ljeto pa nije tako strašno, jedini problem je što mi se to dogodilo nekih tri kilometra od kuće.
No da ne duljim, uzmem dakle taj kamen, prilično težak, btw. Mislim si kad sam se već okupao, nek barem bude neke koristi, barem se neču, ovako osvježen, oznojiti dok ga nosim doma.
I šljapkam tako kroz šumu, da bi izbio ispred jedne male šumske kapelice, ako se to tako može nazvati jer to je samo natkriveni neki sveti kipić. Kapelica je posvećena Majci Božjoj od puta. A danas je Velika Gospa, ispred kapelice desetak bakica koje su taman prešle križni put uz šumsku stazu Bliznec i završavaju hodočašće ispred kapelice.
Lijepo su me gledale, onak mokrog, iz tenisica se čulo šljap, šljap, a na ramenu mokar veliki kamen.
Hvaljen Isus, velim, da se ne prestraše još više. Nekako mi se to činilo prikladnim kada sam ih već prekinuo u molitvi i pjesmi.
Na vijeke, odgovore i nastave pjevati, ali nekako nesigurno i nekoncentrirano, pogledavajući me ispod oka. Čak mi se učinilo da im glasovi podrhtavaju. Mislio sam si tu iscjediti čarape ali sam odustao da ne narušim taj veličanstveni i duboko duhovni trenutak njihove molitve. Čak se i moj pas upristojio i otresao se onako kako to psi već rade kad su mokri. Malo je špricalo unaokolo ali niko nije prigovarao, pa mislim da je bakicama dobro došlo to osvježenje. Otpjevao sam s njima - "Rajska djevo", sve sa kamenom na ramenu, i onda otišao...šljap, šljap,
Ko zna što su si mislile. Nisam želio provjeravati gledaju li zamnom, ali nekako slutim, da jesu.
