Ako to organizitra klub trebamo dozvolu. Jer vidjeti skupinicu ljudi koja promatra neko zakržljalo drvo zasigurno privlači pozornost okoline.
…ova tema više nema smisla i jučer sam se zakleo da neću više učestvovati u ovom mlačenju prazne slame. Pa ipak vrag mi ne da mira …. Hrvoje pogledaj ove slike. Snimljene su u nacionalnom parku, "uočljiva" grupa od nas 12 –ak, sreli smo se u dva navrata sa "renđerima" , ljubazno su nas pozdravili i nimalo im nije bilo sumnjivo što se veremo po opasnim liticama, i divimo se borovima krivuljima. Čak nas nisu pitali ni za ulaznice koje nismo platili jer smo došli kasno navečer kad na ulazu nije bilo nikoga, a bili smo jedini posjetioci parka tog dana… Kaj misliš da policija nema pametnijeg posla nego "snimat" čudake po sljemenu kak se čude bukvi?! Sa ovakvim pristupom nisam baš siguran u svjetlu budučnost BKZ-a, a najposlije nije me ni briga….
Kao što je i Mario nešto slično rekao - lutanje po prirodi (i još kad usput nađeš kakvo dobro drva)
čini me slobodnim , sretnim, rasterećuje me od okova, regula i kolotečine svakodnevice i još kad to činim sam (tako da me ne mogu sputavati čak ni tuđe psiho fizičke sposobnosti) osjećam se poput ptice. Zapravo bonsai mi dođe kao nusprodukt takove aktivnosti, produžetak dobrog osjećaja nakon povratka iz prirode, slika spremljena u album…
Ne želim se stvarno nikome zamjeriti, ali stvarno mi nije jasno čemu to "izmišljanje" pravila, postavljanje granica i …. I posljednja opaska – pitali su Palla kako će sa poklonjenim drvima preko granice (čovjek nijemac, austrijanac.. svejedno, EU prožeta zakonima i propisima, na granici lešinari koji jedva čekaju kakvog čudaka…) slegnuo ramenima i mrtav hladan rekao, da ak ga ne puste preko jednog prijelaza, ići će na drugi pa dok ne prođe…kakve dozvole, fitopatalozi i ini bakrači… čovjek uživa u svojoj slobodi… i kako je rekao na povratku kući:
What a life!
