Jednom prilikom smo trebali s jednog gradilišta ovesti tise , iskopane usred ljeta, doduše bale zatrpane slojem zemlje i zalijevane ali sve polegnute jedna na drugu. Većina iglica i dio grančica je već bio strunuo. Budući da je ostalo još nešto malo zeleno ja ih ipak odlučila spašavati. Za dvije godine većina ih je počela bujno rasti , brdo pupova iz debla i grana. Sve su preživjele. Smatram ih izuzetno otpornim. No nikad nisam drastično kratila korijen. Zato razmišljam dali ga kratiti iz godine u godinu po malo ili...