Hajd da malo pojednostavimo za početnike koji su vjerojatno pomalo zbunjeni.
Što se tiče apikalnog rasta, on je naročito izražen god picee pungens (blue spruce) koja me maltretira već godinama, odnosno maltretirala me dok nisam negdje naišao na jednostavan štos.
Naime događa se da kad odrežeš ili otkineš pupove koji su dugi negdje dva do tri centimetra, na donjim granama uopće ne potjera ili istjera jedva jedan novi pup na mjestu reza, a na gornjim granama, baš zbog apikalnog rasta, potjera po tri nova pupa. Tako da je picea gore fino gusta i snažna a dolje polako odumire.
Rješenje je vrlo jednostavno i Zen ga je usput spomenuo ali ga nije razjasnio.
Drvo takve karakteristike uistinu ima tri zone, no one baš i nisu sasvim jasno ograničene, to morate sami odrediti. Dolje tjera najslabije po sredini nešto jače a pri vrhu divlja.
Što treba uraditi?
Kad drvo potjera, brzina rasta pupova je podjednaka, prvo se režu ili otkidaju pupovi na donjim granama, pa se napravi stanka od dva tjedna. To je najbitnije i u tome je čitav štos. Za to vrijeme drvo normalno tjera u sredini i gore ali ima volju i snagu nadoknaditi rezove dolje, pa se za ta dva tjedna stvore zameci novih pupova na donjim granama. Još se ne vide ali postoje. Nakon dva tjedna otkidaju se pupovi na srednjim granama, pa se opet čeka tjedan ili dva da se stvore zameci i tada, na samom kraju režemo gornje pupove koji su već toliko veliki da je gotovo prekasno za rezanje, ali može se odraditi upravo zbog apikalnog tjeranja. Njih će drvo prvo nadoknaditi ili će na sve tri razine istovremeno izniknuti lijepi, novi pupovi i to jednako brojni na sve tri razine.
Ne znam da li sam dovoljno suvislo objasnio ali to je moje iskustvo i sasvim dobro funkcionira.