Drvca izvađena u isto vrijeme, držao sam na istom mjestu. Očito im je bilo pretoplo iako prostor nije grijan. Jedna bukvica je već potpuno zelena, a dvije nisu davale znakove života pa sam mislio da sam ih ubio.
Za jednu mi ne bi bilo jako žao jer je smiješna, ali ipak mi je draga jer je prva koju sam izvukao, ali za "Đuru" sam se htio živ pojesti.
Ja bedak sam ga izvadio, orezao i odmah ožičio...ma ne ožičio nego još gore, nategnuo jednu granu do granice pucanja. Sada znam da je brzopletost majka svih ubojstava
Ali Đuro se pokazao pametnijim od mene. Dugo, dugo je mirovao i napokon, usprkos mojim diletantskim pogreškama ipak preživio.
Ovaj put mi je oprostio a ja sam mu obećao da više nikada neću griješiti, ni prema njemu, niti prema drugim drvcima.
Zbrkanog li posta
Sve u svemu, baš sam sretan što nisam ubojica
