E, kako se sve mijenja... možda se ipak vračamo na početak i dafnama. Naravo da ništa nije sigurno (da se prvo ogradim).. ponovnim proučavanjem i uz pomoć vodilje (jedne stare docentice koja je već u penziji i došla je k nama u vrt nekaj raditi- nekadašnja voditeljica vrta) kopale smo po mnoštvu starih knjiga, na njemačkom, a ja nemam pojma ni beknuti. Čitala mi je kaj piše za Daphne alpina (bravo Mare!!!). Ona misli da se radi o toj vrsti. Najviše što zbunjuje su ušiljeni listovi dok kod Daphne alpina listovi su svi zaobljeni na vrhu i kažu dlakavi. E, onda BINGO!!! Njemačka stara knjiga kaže da su donji listovi zaobljeni i oni otpadnu (što je točno da na našoj biljci nema dole listova), a gornji su ušiljeni i oni kako se vegetacija bliži kraju imaju sve manje dlaka (što je isto kod naše biljke). Plod je boba, to znači da je vrlo lako mogla otpasti i da se više ne vidi niš od nje. Raste na brdovitim predjelima čak do 1500m, ali isto tako dolazi i na nižim brdovitim predjelima (što je isto kod naše). Ne spominje se u crvenoj knjizi zaštićenih vrsta što obajšnjava zašto je bilo tako puno biljaka. raste na vapnenačkim tlima što je moguće pošto raste s rašeljkom koja raste na takvim tlima.
No da ne duljim... velika je šansa da je to Daphne alpina. Moram još slijedeći tjedan ići u herbar da vidim imamo li mi tamo nmju pa da usporedim i to i s Ganistom koja je isto dosta slična ovoj (samo se čudim kak nije bilo mahuna od plodova, jer genista ih ima, a teško da su baš sve mahune nestale). Onda kad usporedim ću bolje znati. Ali ponavljam, ipak će možda zadnja riječ biti kad vidimo cvjetove. I jedna i druga cvatu u svibnju i lipnju. Nadam se da ećmo to dočekati
