a kraaatki odgovori hehe
:
"Kao prvo, oko bonsaija ne treba raditi veliku famu čemu su ljudi često skloni, pa na spomen riječi bonsai mnogi odmah zamišljaju drevni Japan kao zemlju od kuda isti potječe, pa uz to njihov perfekcionizam, zenovski pristup životu, samurajske priče i i slično. Bonsai je stablo u posudi, bilo ono iz Japana, SAD-a, Rusije ili Hrvatske.
Bonsai kao takav potječe iz Kine, a japanci su ga u jednom trenutku prigrlili i razvili svoj prepoznatljivi bonsai smjer i stil. "Japanski" perfekcionizam pretočen je na bonsai u potpunosti, što je pojedine primjerke učinilo svjetski poznatim stablima i bonsai umjetnicima. Bonsai se kasnije širi u SAD i u Europu, te je danas kao hobi raširen po svim kontinentima.
Dva su osnovna smjera. "Japanski" i "prirodni" (natural) stil (što ne znači da japanski stil nije prirodan već je toliko prepoznatljiv da se može izdvojiti kao "stil".)
Japanski stil se bazira večinom na crnogoričnim vrstama po kojima je i poznat, no greškom često kopiran od drugih na krivi način. Primjer tome je kada netko oblikuje listopadno drvo da izgleda kao bor. To jednostavno nije prirodno i time se gubi osnovni smisao bonsaija kojemu bi trebala uzor biti priroda.
Kod prirodnog stila bonsaija treba "slušati" drvo i pomoći mu da iskoristi i postigne svoj puni prirodni potencijal ljepote kojom će najiskrenije osvojiti gledatelja.
Bonsai je definitivno umjetnička forma koja je različita od svih drugih. Bonsai je živa skulptura, vječito nedovršena slika koja se ne prestaje mijenjati, a izvor je ljudskog divljenja na kojemu, na kraju krajeva, treba zahvaliti majci prirodi. U kreiranju bonsaija čovjek je samo suučesnik u stvaranju umjetničkog djela, samo predlagatelj a nikako ne onaj koji sve određuje.
Čuo sam jednom prilikom priče da se po vrtnim centrima prodaje sjeme bonsaija. Presmiješni su svi ti marketinški trikovi kojima se od ljudi pokušava izvući svaka moguća kuna iz džepa radi zarade. Kada bi tome bilo tako, to sjeme bonsaija značilo bi da je bonsai ustvari vrsta drveta što on svakako nije. Znači, bonsaijem može postati bilo koja drvenasta višegodišnja biljka. Naravno pogodnije su vrste sa zanimljivim deblom, karakterističnom korom i svakako sitnijim listom. Od smokve ili oraha raditi bonsai i ne bi imalo nekog smisla jer list im je jednostavno prevelik. Teoretski je moguće ali za oku ugodne proporcije takav bonsai bio bi drvo višlje od 1m.
Sama riječ bonsai znači biljka/drvo u posudi. Bonsai ne čini samo drvo već i posuda tj sinergija drveta i posude. No to je posebna tema za sebe.
Mnogi se pitaju kako doći do bonsaija. Prvo i osnovno, svima koji namjeravaju kupiti "gotov" bonsai koji će im služiti kao puki ukras bih preporučio da onda rađe kupe neki fikus ili sobnu biljku. Bonsai iziskuje pažnju, predanost, ljubav, i prije svega strpljenje. S obzirom da je živo biće, sa bonsaijem se treba baviti, a ne ga imati za ukras. Za svakoga tko se želi baviti bonsaijem dobro je znati par korisnih stvari:
1. Bonsai nije sobna biljka. Može biti, ali to nije to. Po meni, najbolje su autohtone vrste koje rastu u vašoj lokalnoj klimi. Suludo je imati maslinu u zagrebu ili bukvu u dalmaciji. To drvo je predodređeno za tužan kraj jer mu/joj ne odgovara klima u kojoj živi.
2. Budite strpljivi. Svaka radnja na drvetu je za njega/nju stresna, i biljci je potrebno vrijeme za oporavak. Vrijeme potrebno za napredak nekog drveta u bonssi se mjeri ne u danima niti mjesecima nego u godinama i desetljećima. Sreo sam puno ljudi koji su (poput i mene) na početku bili nestrpljivi. Sve pročitane knjige o bonsaiju vam ne znače ništa ako niste strpljivi sa radom na stablu.
3. Dvije su osnovne podjele. Bjelogorica i crnogorica. Sa bjelogoricom/listopadnim vrstama je puno lakše i sigurnije raditi, te u kraćem periodu dobiti stablo u plitkoj posudi, promijeniti izgled krošnje/raspored grana i dr. Dakle, za početnike je puno bolje krenuti sa bjelogoricom.
4. Osigurajte biljci dobre i potrebne životne uvjete. Ovisno u kojem klimatu živite, vodite računa o potrebi biljke za vodom, zrakom, hranidbom i svjetlom. Pazite na sunce i sjenu, ljetne i zimske temperature, zaštitu od nepogodnih vjetrova i sl. Bonsai se u vegetaciji zalijeva minimalno jedanput dnevno. To imajte na pameti pri organiziranju dnevnih aktivnosti. I nije svejedno kada i kako. Još jedna tema za sebe.
Bonsai se teoretski može dobiti na par načina, a to su:
- iz sjemena
- iz reznice
- ukorjenjivanjem/margotiranjem
- od biljke iz rasadnika/vrtnog centra
- iskapanjem primjerka iz prirode.
Uzgajanje drveta za bonsai iz sjemena je dugotrajan i mukotrpan proces, često frustrirajuć za uzgajivača te u konačnici daje neusporedivo lošiji rezultat od bilo kojeg drugog načina uzgoja, osim naravno ako imate desetljeća na raspolaganju.
Uzgoj iz reznice se najčešće koristi kod masovne proizvodnje bonsaija što je slučaj primjeraka koji se pod nazivom bonsaija prodaju u trgovačkim centrima i rasadnicima. To se bonsai riječnikom naziva "mallsai" sa poveznicom na razne Mall-ove (izvor u engleskom riječniku mall=shoping mall=trgovački centar). Takvi primjerci su namjenjeni masovnoj prodaji onima koji misle da je to bonsai, a nije, jer uglavnom nema potreban karakter kojime očara/osupne gledatelja, posađen je u jako loš supstrat i često završi tragično. Praktički hrpa lišća na štapu.
Margotiranje ili ukorjenjivanje grane je prvi način kako doći do nečega što se može nazvati bonsaijem. No, za isto treba razviti dobru tehniku i uložiti dosta truda da bi se ostvario dobar rezultat. Svodi se na to da je potrebno na zdravoj i snažnoj biljci pronaći isto takvu granu koja, zamišljajući je u tegli kao bonsai, zbog neke svoje karakteristike predstavlja vama dobar bonsai materijal. Grana se margotira, tj skida se prsten kore te se na to mjesto stavlja medij u koji će se grana ukorijeniti na način da će se, iznad prstena iz spavajucih pupova koji zbog kontakta sa vlažnim medijem/supstratom neće potjerati nove grane već korijenčiće, razviti novi korjenov sustav. Dobar rezultat je moguć ali potrebne su hortikulturne vještine i iskustvo sa pojedinim vrstama, te je potrebno voditi računa o više parametara nakon što se grana odvoji od matičnog stabla i započne oblikovati u bonsai.
Biljke iz rasadnika i vrtnih centara su uglavnom stariji primjerci ukorijenjenih reznica. Moguće je pronaći primjerak pogodan za bonsai, no to je rijedak slučaj. Ukoliko u iste krenete u potragu za bonsaijem, česti je slučaj da su u rasadnicima i vrtnim centrima za bonsai najbolji primjerci među oštećenim stablima koja su "stradala" uslijed transporta i sl i koje su praktički otpad. Moj savjet je da pitate i vidite. Može se desiti da pronađete nešto dobro. Ako nije jako oštećen korijen a krošnje nešto ima (za crnogoricu) drvo lako može preživjeti ako se za njega adekvatno potrudite. Jer stariji biljni materijal pogodan za bonsai je u rasadnicima poprilično skup, a ovako možete "proći" puno povoljnije.
Iskapanje iz prirode:
Najljepši primjerci bonsaija su iz prirode. Nema te ljudske ruke koja može poput majke prirode stvoriti nešto toliko puno prirodnog karaktera upriličenog u stablu koje je prošlo puno toga u životu. Nema ljudske ruke koja može stvoriti svu patinu i dramu proživljenu pod težinom snijega u planini ili vjetrom šibane krošnje kao niti mirnoću i sklad stabla u mirnoj udolini ili gustoj šumi ili pak učinak munje koja je raskolila cijelo deblo...priroda je izvor inspiracije a bonsai vam to može pružiti u potpunosti i često iznenaditi utjecajem svoje ljepote na vas.
Iskapanjem nečeg drvenastog iz zemlje, iz prirodnog habitata u kojemu je ta biljka rasla godinama, je jako jako odgovoran pothvat za svakog pojedinca. Ako istome neozbiljno pristupite rezultat će biti tragičan po biljku, i ne samo da ćete uništavati majku prirodu već ćete izgubiti svoje vrijeme i novac. Za svako iskapanje, ukoliko se ne nalazi na vašem posjedu, potrebna je dozvola vlasnika zemljišta na kojemu se nalazi potencijalni bonsai materijal. Krenite sa nečim što bi netko eventualno pokrčio ili uklonio. Odličan materijal "čuči" među brojnim živicama i makijom za koju neki čak i plaćaju da se ukloni.
Potrebno je osigurati oštar i kvalitetan alat i pribor za samo iskapanje, dobar supstrat i teglu. Svaka od ovih stvari je tema za sebe i o istoj se prvo treba kvalitetno informirati i usvojiti potrebna znanja, a zatim steći iskustvo. U iskapanje se ne ide sa jednim škarama i nožem u japankama, niti se drvo sadi u klasičnu teglu sa malim rupama i u kupljenu vrtnu zemlju koja će se "'zbetonirati" nakon 5 zalijevanja. Dobre osnove znanja su nužne za uspjeh.
Je li ovo dosta ili treba nešto pobliže pojasniti? Kao što sam na par mjesta u tekstu napisao, brojne su i opsežne same po sebi neke teme kod bonsaija, pa nisam ulazio dublje u njih.
Čujemo se sutra.
L"
