Eh inspiracija u prirodi, ponekad je frustracija iz prirode.
Ja sam vam na terenu, radim na elektrifikaciji i automatizaciji nekih ogromnih ribnjaka po Slavoniji.
I gledam tu naslagana drva koja su sjekli najesen i složili lijepo uredno za zimu, za grijanje.
Komadi od metar i dvadeset dužine i promjera nekih 20 cm. Onako tipično drvo za ogrijev. Poslagano u blizini vode, stalno vlažno. Tjera ko blesavo.
To je sada več prava šikara nastala od drveta za ogrijev
ludilo kako tjera, izbojci su od proljeća potjerali i sada su dugi gotovo metar.
Ljudi psuju, smeta ih što se drvo ne suši i što se ne da ubiti.
A ja si mislim koliko nepravde ima na ovome svijetu pa drva koja su za ogrijev preživljavaju baš sve a ona koja nam trebaju krepavaju iz čistog mira.