Bravo Don, to je pravi put. Poštovanje i suživot sa prirodom.
Ja osobno sam počeo krajem 1989. sa prvom knjigom ELSNER WILHELM, 1989.: Bonsai, patuljasto drveće u posudama. Hrvatski prijevod.
Naime kako sam uglavnom od malena za hobi imao nešto prirodno uza sebe, golubarstvo i akvaristika, došlo je vrijeme kada sam ostao, silom prilika, bez hobija, prazan. Ondak sam na poklon dobio gore navedenu knjigu, mada sam za Bonsai čuo punu, puno ranije,i bio njime oduševljen.
Imao sam sreće nedugo zatim upoznati jednog zaljubljenika koji se bavio Bonsaiem od 70., koji mi je dao osnove u praktičnom smislu. Počeci su bili tako, tako. Želio sam imati puno toga, ali nisam, kao ni danas, imao uvjeta za sve što sam želio. Na žalost ja sam to skužio na najgori način, ugibanjem drva. Međutim ono što mi je ostalo davalo mi je nadu za daljnji rad.
Početkom milenija došao sam u kontakt sa Petrom Vrgočem, s čijim radom sam oduševljen i danas, i koji me je još više usmjerio pravim putem. Nikad nije omalovažavao moj rad, već me savjetima podržavao da ustrajem.
Godine su prolazile, drva također,literatura, poznanstva... I dan danas imam doslovno svašta. Ne smatram se majstorom, imam drva za koja smatram da nisu spremna uć u neku utakmicu, ali ja sam zadovoljan samom činjenicom da žive pored mene. Hoću li ikad imati drvo koje će moći biti prikazano na nekoj izložbi, ozbiljnijoj, ne znam niti mi je to cilj. Za sada cilja nemam, najbitniji mi je put života sa prirodom. Mislim da je to i bila ideja Budističkog svećenika koji je i pokrenuo priću o Bonsai umjetnosti.
Drago mi je da je, neočekivano, veliki broj ljudi u kratkom roku prepoznalo HBF kao mjesto gdje mogu upoznati i usavršiti svoju vještinu Bonsai umjetnosti.