Ovo nam je sad bilo dosta aktualno pa nije na odmet napisati nešto...
O KORIJENJU DRVEĆA OPĆENITO:
Postoje tri oblika:
1. čupavi korijenski sustav- mnogostruko postrano korijenje izlazi iz jednog čvora te prorasta vodoravno i koso u tlo. Takav korijen imaju ariši, bukve, grabovi, lipa, breza, crna joha.Koso korijenje prodire u dubinu tla, dok ovo vodoravno ostaje na površini. Dubina tla znači dublje od 40cm
2. korijen s žilom srčanicom: to znamo da ide srčanicaokomito u dubinu,a osim tog korijena boljke imaju i bočno korjenje koje se pruža bočno, vodoravno u gornjem sloju tla. Takav korijen imaju hrast lužnjak i kitnjak, crveni hrast, brijestovi. Često uz srčanicu okomito rastu i pasrčanice koje su nešto kraće ali isto rastu okomito u tlo.
3. plitki ponirući korijenski sustav s ponirućim korijenjem- to je ono što nas zanima kod smreka i borova (ne znam za mugo). To je korijen koji ima jake vodoravne korijene koji se šire zrakasto u gornjem sloju tla (do 40cm dubine), a iz ovog vodoravnog korijena raste poniruće korijenje. Takvo korijenje se pruža okomito ili koso u dubinu tla. Imaju ga obična smreka, obični jasen, poljski jasen, topole, obični bor.
Obična smreka zauzima površinski sloj tla.
Jela prodire srčanicom u najdublje slojeve tla.
Bukva zauzima čupavim korijenjem srednji položaj u tlu.
Zato ove biljke mogu rasti zajedno u šumi jer između ostalog nema korijenske kompeticije.