Balans korijena i krošnje

[Aleksa]

Posto sam gledao ovogodisnjeg Palla i slusao ono o tome kako krosnja hrani korijen, a i na forumu se sada spominje olistavanje drveta koje nema korijena, mislim da ima materijala za novu konstruktivnu diskusiju! 

Naime, ono sto je Walter pricao da krosnja fotosintezom stvara 'hranu' koja odlazi prema korijenu i stablu stoji. To je naucno dokazano i ima smisla. Medjutim, on je rekao da pri vadjenju drveta treba ostaviti sto vise krosnje da bi se korijen brze oporavio. Tu dolazimo do kontradikcije. Do sada je pravilo bilo da se i krosnja i korijen ravnomjerno srezu kako bi korijen mogao da povuce dovoljno vode za listove. Walter je rekao da drva to sama regulisu. Na drugoj temi smo poceli pricu o fenomenu da beskorjeno drvo olista na proljece.

Ovo sam nekoliko puta primijetio na selu, kada se kidaju zimi kolci za loze ili paradajz i na proljece se aktiviraju pupoljci iako su grane nedjeljama stajale otkinute. Babina teorija je da drva zadrzavaju sokove u stablu i da cim osjete povecanje temperature pocnu da listaju ali kasnije uvenu. Mislim da tu ima istine. Faktori koji uticu na aktivaciju pupoljaka jeste temperatura, vlaznost itd. Pupoljci olistaju, pocnu da 'traže' vodu od korijena i, ako je ne dobiju, venu.

To se ne slaze sa Walterovom teorijom da drva sama regulisu i odbacuju pupoljke koje ne mogu da snadbiju vodom. Mislim da ovo vazi za cetinare a sa listopadnim drvima je drugacije. Ako bi na svjeze izvadjenom drvetu svaki pupoljak olistao stvorila bi se ogromna povrsina sa koje voda isparava i ako bi korijen bio jako ostecen drvo bi uvelo prije nego bi stiglo da izvrsi dovoljno fotosinteze da obnovi korijen. Ja sam do sada praktikovao jako drasticno orezivanje krosnje posle vadjenja, cak sam sve grane kidao i ostavljao samo deblo i drva su se primila. 

Šta vi mislite o tome? 

[gal]

Ja mislim da se vrtimo u krug. Osim listopadnih i zimzalenih drva treba jako dobro poznavati i vrste. Neke vrste imaju sposobnost regeneracije korjena od nule kao što i neke vrste imaju sposobnost regeneracije krošnje od nule, a neke ne. Maslina, ligustrum, vrba, ginko... imaju mogučnost razviti korjen čak iz grane, ako su uvjeti u supstratu povoljni. Sa četinarima nije takav slučaj, kao ni sa primjerice bukvom, hrastom... Jednostavno neke vrste toleriraju veći nedostatak korjena, a neke manji da bi uspješno zavrtile proces fotosinteze. I tu po meni nema generaliziranja i pojednostavljivanja, kako bi mi to inaće željeli.

[Mario]

... I tu po meni nema generaliziranja i pojednostavljivanja, kako bi mi to inaće željeli.

Naravno da nema mjesta generaliziranju, kao i u životu inaće.
Primjer dvije bukve, jedna sljemenuša druga žumberkuša. Sljemenska sa ogromno puno korijena, teško je podnjela stres presadnje i loše reagirala nakon listanja. Živa je no izgleda neugledno, sa čudnim listovima, no priprema pupove za iduću sezonu. Žumberačka bukva, izvađena sa nekoliko debelih korijena i na svakom par dlačica. Prolistala je višestruko bujnije i zdravije, kao da nije šokirana. Pupovi koje priprema, 3x su veći od ovih na prvoj. Omjer krošnje i pupova kod prve je bio 5:1 u korist korijena (slobodna procjena) dok je kod druge bio 10:1 u korist krošnje i pupova. Takvi omjeri su odprilike bili i kod grabova, koji sad tjeraju korijen van posude. No jedna treča več spomenuta bukva, nije imala sitnog korijenja, ali je imala ogroman broj pupova, kako rekoh, prolistala je i uvenula. Pravila nema, svako drvo je individualac u nekoj mjeri, ne opčenito.
Ključnu ulogu će tu odigrati i selektivnost u vađenju. Što više iskustva stićemo, to ćemo nalaziti bolji materijal i na licu mjesta procjenjivati što ima šanse nadvladati stres, a što ne.
Moja trenutna zapažanja su da na svakom drvetu treba ostaviti što više prošlogodišnjih pupova, a kako sad imamo čajkomlate, drvo odkopati što dalje od debla, pa kad izvadimo ogromnu balu, onda je raščešljati i vidjeti gdje možemo kratiti kablasto korijenje, da ostavimo što više sitnih žilica. Vađenje u kršu ne poznajem, a tamo vjerojatno vrijede neka druga pravila.

[alan]

Prilikom vađenja drveta treba imati na umu da korijen (u većem dijelu) održava biljku na životu.Također joj trebaju i ostali dijelovi,da netrebaju nebi ih bilo.Kada vadite drvo u sezoni rasta drvo se šokira i svu svoju energiju pokušava usmjeriti u sve dijelove koje ima da ih održi na životu.U tom trenutku gubi bitku,ukoliko nije dovoljno snažno.Nas bi trebao zanimati korijen jer svi znamo da samo dobar korijen će "izvući" biljku iz krize.Biljka pati i dok sama ne skuži gdje joj treba više energije već je previše potrošila.Mislim,trebalo bi sve trenutno "nepottrebne dijelove odstraniti kako bi biljka imala samo jedan cilj,a to je razvoj korijena.Potkrepljujem teoriju sa sljedećim:uslijed velikih vrućina i nedostatka vode(ljeti)drveće će odbaciti listove da bi spriječilo isparavanje vode i zadržalo dovoljne količine za "bitne dijelove".

No jedna treča več spomenuta bukva, nije imala sitnog korijenja, ali je imala ogroman broj pupova, kako rekoh, prolistala je i uvenula.

U ovom slučaju mislim da se drvo iscrpilo pokušavajući namiriti pupove hranjivima i da nije imalo dovoljno snage za razvoj korijena.

[Mario]

U ovom slučaju mislim da se drvo iscrpilo pokušavajući namiriti pupove hranjivima i da nije imalo dovoljno snage za razvoj korijena.

Da i meni je palo na pamet da joj reduciram krošnju, no sve ostaje na kaj bi bilo da je bilo. Bojao sam se pipnuti išta na krošnji, koja je izgledala vrlo močno i negdje sam se potajno nadao da će se sama izbalansirati, no nije... a kaj sad, ima još boljih za vaditi, a i iskustvo jača 

[alan]

Nemožeš stalno dodavati nekad moraš i pucati.Pokušaj vjerujem u uspjeh.

[Kiki]

Misim da kod vađenja biljke u bilo koje doba godine ( prolječe , kad počen pupat, kad je več u debelom pupanju ... ). važno je da joj osiguramo uvjete koje je imala i prije vađenja.

NE orezivat korjenje i krošnju, jel su oni IZBALANSIRNI več prirodnim putem, tek za koju godinu počet prčkat po njoj kad se primi.

Ja sam izvadil ruj dosta kasno imo je mali korjen skoro bez žilica. Uzo sam sastav zemlje skoro isti koji je imo i prije i del ga u malo veču teglu da ima mjesta za disat :D i danas raste ko blesav. Omjer krošlje i korjena je bio veči dio za krošnju, mislim da čak 80% krošnje.


Izvadil sam i živicu isto dosta kasno. Nisam diro korjen samo sam MRTVE grane porezo i sve je bilo 5 :D


Neznam jel ovo siguran podatak al kad malo bolje razmislim sve biljke koje sam do sad vadil, presađival ... imale su korjen širok ko i krošnju tj. korjen se rasprostirao u radijusu krošnje ( ak treba bum nacrto :) )


A kaj se tiče onog hrasta sa početka priče opče je poznato da hrast sporo raste i to jako sporo, al je zato jako i ima jako korjenje i teško ga je uništit :D


P.S. Slika je crtana u paintu pa najte zamerit na kvaliteti 

[Aleksa]

NE orezivat korjenje i krošnju, jel su oni IZBALANSIRNI več prirodnim putem, tek za koju godinu počet prčkat po njoj kad se primi.

Da, da to je tacno ali nisu izbalansirani poslije vadjenja jer biljka prilikom vadjenja izgubi mnogo korijena. 

Izgleda da stvarno sve zavisi od vrste do vrste i od uslova, za neke stvari je ipak potrebno ogromno iskustvo.

[Kiki]

Nisam vadio još nek kapitalce, al kad vadim pokušavam sačuvat što više korjena :D

Al da treba iskustvo treba